Prijeđi na sadržaj

Sibirski ginseng

Izvor: Wikipedija
Sibirski ginseng
Sibirski ginseng
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Apiales
Porodica:Araliaceae
Rod:Eleutherococcus
Vrsta:E. senticosus
Dvojno ime
Eleutherococcus senticosus
(Rupr. & Maxim.) Maxim.
Baze podataka

Sibirski ginseng (lat. Eleutherococcus senticosus), ljekovita je biljka iz porodice Araliaceae. Raste u Kini, Koreji, Japanu i Sibiru, te ruskom dalekom istoku.

Eleuterokok je bodljikav grm visine od 2-2,5 do 4–5 m s brojnim stabljikama(do 25) koje su ravne, s lagano sivom korom, gusto prekrivene brojnim tankim trnjem usmjerenim prema dolje. U gornjim slojevima tla nalazi se jako razgranat cilindrični rizom s velikim brojem adventivnih korijena (duljina korijenskog sustava doseže 30 m).

listovi su na dugim peteljkama, ovalni, goli, oštro nazubljenog ruba. Cvjetovi su mali, sakupljeni u jednostavnim gronjama na krajevima grana,dvospolni. Plodovi su sferični, sjajni, crni, promjera 7–10 mm. Sjeme je oblika polumjeseca, žućkasto, dugo 3,5 do 8,5 mm . Cvijeta u srpnju i kolovozu; donosi plod u rujnu .

Uporaba u tradicionalnoj i službenoj medicini

[uredi | uredi kôd]

U svrhu liječenja, kao ljekovita biljka koristi se korijen Eleutherococcus senticosusa ( lat. Rhizoma et radix Eleutherococci ). Rizomi se kopaju u jesen, od druge polovice rujna, kopaju se samo od biljke više od 1 m. Korijenje se brzo opere, izreže na komade i osuši na temperaturi od 70-80 °C . Sedam glikozida pronađeno je u korijenu , to su eleuterozidi A, B, B-1, C, D, E, F. U kristalnom obliku pet eleuterozida povezano je s lignanskim glikozidima . Osim toga, korijenje sadrži pektinske tvari, smole, antocijanine i 0,8% esencijalnog ulja. Eleuterokok ne sadrži saponine, za razliku od drugih biljaka iz porodice Araliaceae (posebice pravog ginsenga ). Kao lijek, registriran je u Rusiji .

Ima opće tonično i adaptogeno djelovanje, povećava nespecifičnu otpornost organizma. Ima stimulativni učinak na središnji živčani sustav, uklanja umor, razdražljivost, vraća i povećava tjelesnu i mentalnu učinkovitost, štiti od nepovoljnih čimbenika okoliša. Koristi se za asteniju, neurasteniju, oporavak (nakon somatskih i zaraznih bolesti), arterijsku hipotenzija, mentalni i fizički umor .

Korištenje može uzrokovati nuspojave u obliku alergijskih reakcija, nesanice, hipoglikemije, pa je lijek kontraindiciran u hipertenziji, povećanom uzbuđenju, akutnim zaraznim bolestima, infarktu miokarda, aritmijama, poremećajima spavanja i cerebrovaskularnoj patologiji. Također nije preporučljiv za trudnice, žene koje doje i djecu mlađu od 12 godina. Kod korištenja lijeka treba imati na umu da lijek poboljšava djelovanje stimulansa CNS i da je antagonist lijekova koji inhibiraju središnji živčani sustav (uključujući barbiturate, anksiolitike, antiepileptičke lijekove itd.). Ne uzimati duže od 3 tjedna bez prekida.Ne koristiti zajedno s kavom i pićima koja sadrže kofein.

Jestivost

[uredi | uredi kôd]

Mladi listovi i pupovi ove biljke jestivi su. Od sušenih listova može se prirediti čaj.[1]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]

Andrew Chevallier: Das große Lexikon der Heilpflanzen. Dorling Kindersley, Starnberg 2001, ISBN 3-8310-0167-7.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Eleutherococcus senticosus Pristupljeno 2. veljače 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Eleutherococcus senticosus
Wikivrste imaju podatke o taksonu Eleutherococcus senticosus