Hrvatska bejzbolska reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Logo HBS-a

Hrvatska bejzbolska reprezentacija predstavlja državu Hrvatsku u športu bejzbolu.

Krovna organizacija: Hrvatski baseball savez

Trenutačni izbornik: Rick Johnston i Remo Cardinale.

Nastupi na međunarodnim natjecanjima[uredi | uredi kôd]

Nastupi na EP[uredi | uredi kôd]

  • 1992.: 10. ("B" skupina)
  • 1994.: 3. ("B" skupina)
  • 1996.: 5. ("B" skupina)
  • 1998.: 1. ("B" skupina, plasirali se u "A")
  • 1999.: 11.
  • 2000.: 1. ("B" skupina, plasirali se u "A")
  • 2001.: 8.
  • 2003.: 10.
  • 2005.: 12.
  • 2007.: 9. (u Antwerpenu u izlučnom natjecanju 2006. za sudjelovanje na EP - 1. mjesto)

Nastupi na SP[uredi | uredi kôd]

Nastupi na OI[uredi | uredi kôd]

Na ljetnim Igrama 2020. u Tokiju bejzbol će biti olimpijski šport. Vodstvo hrvatske bejzbolske reprezentacije slaže jaku momčad. Radi toga je zatražio HOO-a preporuku za prijam u hrvatsko državljanstvo četvorice bejzbolaša: Josea Alexandera Diaza Lezama iz Venezuele, profesionalnog bejbzolaša u SAD-u, Christophera Ciattija iz Venezuele, igrača-trenera BK Zagreba od 2017., te dvoje iz obitelji hrvatskih iseljenika, Ronalda Krsolovica, čiji je otac vrsni bejzbolski trener (radio u Hrvatskoj '90-ih), te Justina Olica iz Kanade, inače velike nada kanadskog bejzbola, nećaka hrvatskog nogometnog reprezentativca Ivice Olića.[1]

Postava na EP 2007.[uredi | uredi kôd]

Ernesto Pereira, Jason Pospishil, Neven Špoljarić, Josip Brozinić, Slobodan Gales, Damir Karin, Darijo Latković, Branko Nenadić, Mario Zdelar (svi "Kelteks"), Romeil Agladius, Marko Pavlaković, James Summers, Michel Čurić, Dario Čusak, Matija Grofelnik, Dejan Marin, (svi "Zagreb"), Danijel Levak, Marin Farkaš, Goran Matijašec (svi "Vindija"), Ivan Račić, Goran Šupraha, Dario Colović, Matko Dabo i Sergej Vujnović (svi "Nada")

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sportnet: Nećak Ivice Olića iz Kanade želi postati hrvatski olimpijac u bejzboluArhivirana inačica izvorne stranice od 26. svibnja 2018. (Wayback Machine), Sportnet, 22. svibnja 2018. Pristupljeno 25. svibnja 2018.