Debeli žednjak
| Debeli žednjak | |
|---|---|
 H. telephium, ilustracija | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Saxifragales |
| Porodica: | Crassulaceae |
| Rod: | Hylotelephium |
| Vrsta: | H. telephium |
| Dvojno ime | |
| Hylotelephium telephium (L.) H.Ohba | |
| Baze podataka | |
Debeli žednjak (lat. Hylotelephium telephium, sin. Sedum telephium) višegodišnja je biljka iz roda Hylotelephium, porodice Crassulaceae, nekada uključivana u rod žednjaka, pa joj otuda i ime.
Vrsta je raširena po Europi, od Velike Britanije, Francuske i Španjolske na istok sve do Ruskog Dalekog istoka i sjeverne Kine.[1]
Stanište[uredi | uredi kôd]
Nalazimo je u Europi i Aziji. Kod nas[gdje?] raste većinom po svijetlim listopadnim šumama na kamenitom tlu. Raširila se i po svijetu, u SAD-u se smatra invazivnom biljkom.
Ljekovitost[uredi | uredi kôd]
U službenoj medicini se ne koristi. U narodnoj medicini korijenje i nadzemni dijelovi biljke koriste se kao vanjski lijek za zacjeljivanje rana, uključujući i za liječenje opeklina, bradavica i žuljeva. Voda "destilirana kroz lišće" (to jest, natopljena sirovim zgnječenim lišćem) nazivala se "živa voda" i koristila se za liječenje kroničnih čireva i karbunkula. Kao lijek za epilepsiju korišten je sok nadzemnog dijela biljke. Mlada se biljka smatra jestivom.[2] Koristi se i u hortikulturi.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Plants of the World online, pristupljeno 1. siječnja 2022.
- ↑ Elias, Thomas S.; Dykeman, Peter A. (2009) [1982]. Edible Wild Plants: A North American Field Guide to Over 200 Natural Foods. New York, str. 110.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hylotelephium telephium |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Hylotelephium telephium |
- Sedum_telephium - L., Plants for a Future