Ivan Ureman

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Ivan Vreman)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivan Ureman (Vreman) (Split, 1583. -Nanking, Kina, 1621.), hrvatski isusovac, misionar, matematičar, astronom

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Splitu. Godine 1600. pristupio je isusovačkom redu u Rimu. Studirao je u Rimu, Španjolskoj i Portugalu. U Rimu je završio studij. Za vrijeme studija u Rimskom kolegiju obavljao je astronomska promatranja i dopisivao se s poznatim znanstvenicima. U pismu talijanskom astronomu G. A. Maginiju opisao je svoje promatranje pomrčine Mjeseca u noći između 19. i 20. siječnja 1609. zajedno s glasovitim matematičarima i svojim bivšim profesorima Christophorom Grienbergerom i Christophorom Claviusom. Pomrčinu je promatrao prostim okom, jer je dalekozor pronađen 1608. i još nije bio u široj upotrebi. Opažanjem je želio odrediti vrijeme izlaska Mjeseca iz sjene i usporediti ga s izračunskim vremenom. 1609. godine, nakon završetka studija, pošao je u misije u Kinu. Dok je čekao ekspedicijin polazak u Kinu, nekoliko je godišta boravio u Portugalu i Španjolskoj. Predavao je matematiku u Oropesi (Španjolska, pokrajina Toledo) i Lisabonu, odakle je 1615. otišao u misije u Indiju i Kinu. Na putu prema Kini promatrao je pomrčine Mjeseca, sustavno mjerio i određivao magnetske deklinacije, određivao razlike između europskog i azijskog vremena te položaje mjesta od Goe do Macaa. Rezultate je priopćio u pismu od 20. studenog 1616. upućenom Ch. Grienbergeru u Rim. Fragment tog pisma objavio je A. Kircher 1643. U Macau od 1616. predavao je matematiku sve do 1619., proučavao kinesku astronomiju i prevodio izvješća japanskih misionara. Zbog progona kršćana u Kini tek potkraj 1619. potajno je ušao na kinesko tlo, ali nakon nekoliko mjeseci umro je shrvan bolešću. Budući da je određivao zemljopisne koordinate pojedinih mjesta, može ga se smatrati jednim od preteča hrvatskih kartografa.

Posebno su mu ostala zapažena istraživanja magnetske igle. Jedan je do prvih profesora filozofije i matematike među hrvatskim isusovcima. Sačuvan je jedino kratki rukopis Uremanova predavanja u Oropesi Geometriae speculativae compendium, pronađen tek u novije vrijeme. Vjerojatno bi mogla biti Uremanova djela i Elementorum Euclidis Definitiones i Tractatus de Sphaera Mundi koje se inače pripisuje hrvatskome matematičaru i fizičaru iz Dubrovnika Marinu Getaldiću.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • A. Kircher: Magnes sive de arte magnetica opus tripartitum, 2. ed. Coloniae Agripinae, 1643, str. 381-382.
  • A. Favaro: Carteggio inedito di Tacone Brahe. Giovanni Keplero e di altri celebri astronomi e matematici dei secoli XVI e XVII con Giovanni Antonio Magini. Bologna 1866, str. 323-327.
  • Ž. Dadić: Astronomski rad Ivana Uremana. Dijalektika 1973, 1, str. 95-100.
  • Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, I dio. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1982.
  • Ž. Dadić: Matematički tekst Splićanina Ivana Uremana. Rasprave i građa za povijest znanosti 1983, knj. 4, str. 1-6.
  • M. Korade: Podaci o hrvatskim isusovcima iz XVI. i XVII. st. Vrela i prinosi 1985, 15, str. 86-108.
  • M. Korade: Hrvatski isusovci misionari. Hrvatska pokrajina Družbe Isusove, Zagreb 1991.
  • I. Martinović: Filozofska i prirodoznanstvena istraživanja hrvatskih isusovaca od Markantuna de Dominisa do Josipa Franje Domina, Ljetopis filozofskih i prirodo-znanstvenih istraživanja hrvatskih isusovaca, u: Isusovačka baština u Hrvata, katalog izložbe. MGC, Zagreb 1992.
  • J. Ruiz de Medina: Ivan Vreman (Split 1583 – Nanchang 1620), Hrvat među isusovačkim misionarima Japana i Kine, Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom području u Hrvata, u: Isusovci u Hrvata, Zbornik radova. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Hrvatski povijesni institut u Beču, 1992.
  • M. Korade, M. Aleksić, J. Matoš: Isusovci i hrvatska kultura. Hrvatski povijesni institut u Beču, Zagreb 1993.
  • Ž. Dadić: Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja. Naprijed, Zagreb 1994.
  • M. Korade: Ivan Vreman, u: Znanost u Hrvata, I. dio, katalog izložbe. MGC, Zagreb 1996, str. 160.
  • M. Lapaine: Hrvatski isusovci kartografi. Ob 400 letnici jezuitskega kolegija v Ljubljani, Ljubljana, 23-25. 10. 1997, u: Jezuitski kolegij v Ljubljani (1597-1997), Redovništvo na Slovenskem 4, Ljubljana 1998, Zbornik razprav, str. 279-304.
  • Stipan Bunjevac: Zaboravljeni hrvatski velikani - profesori na stranim sveučilištima: Pronositelji znanja diljem svijeta, Glas Koncila, br. 45, 11. studenoga 2018., str. 21.

Ovaj tekst je objavljen s dopuštenjem autora knjige [1] u skolpu nastave na Geodetskom fakultetu