Nagrada Jacka Adamsa

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Jack Adams Award)
Skoči na: orijentacija, traži
Adamsov pehar u Dvorani slavnih
u Torontu.

Nagrada Jacka Adamsa godišnje je priznanje NHL-a namijenjeno „treneru najzaslužnijem za uspjeh svoje momčadi”.[1] Dobitnika izabire Udruženje izvjestitelja NHL-a glasovanjem na kraju regularne sezone, a nagrada se uručuje na svečanoj ligaškoj ceremoniji (NHL Awards) nekoliko dana poslije velike završnice doigravanja.

Povijest[uredi VE | uredi]

Jack Adams jedini je osvajač Stanleyjeva kupa u svojstvu igrača, trenera i glavnog direktora.[2] Započeo je karijeru kao središnji napadač u najranijim danima NHL-a. Osvojio je Kup 1918. s Toronto Arenasima (današnjim Maple Leafsima) i 1927. s Ottawom. Naslovima iz igračkih dana pridodao je sedam Kupova u svojstvu trenera, a zatim i glavnog direktora, tijekom 36-godišnjeg angažmana u momčadi Detroita. Primljen je u Dvoranu slavnih 1959. godine.

Udruženje izvjestitelja (NHL Broadcasters' Association) doniralo je pehar vodstvu NHL-a 1973. godine u znak sjećanja na Adamsovu posvećenost igri.[3] NHL službeno pokreće novu nagradu, pretposljednju u nizu odlikovanja nazvanih prema dugogodišnjim dužnosnicima klubova Izvorne šestorke, u sezoni 1973./74.

Popis dobitnika[uredi VE | uredi]

Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti. Sezone 1994./95. i 2012./13. skraćene su na 48 utakmica.

Sezona Trener Momčad Napomene
1973./74. Flag of Canada.svg Fred Shero Philadelphia Flyers Osvojio Stanleyjev kup.
1974./75. Flag of Canada.svg Bob Pulford Los Angeles Kings Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
1975./76. Flag of Canada.svg Don Cherry Boston Bruins Odveo momčad u polufinale doigravanja unatoč rasprodaji glavnih uzdanica momčadi.
1976./77. Flag of Canada.svg Scotty Bowman Montréal Canadiens Osvojio Stanleyjev kup uz 60 pobjeda i 12 neriješenih u 80 utakmica regularne sezone (132 boda, rekord NHL-a).
1977./78. Flag of Canada.svg Bobby Kromm Detroit Red Wings Podignuo momčad na drugo mjesto konferencije nakon zadnjeg mjesta prošle sezone.
1978./79. Flag of Canada.svg Al Arbour New York Islanders Prvoplasirani na kraju regularne sezone, poraženi od Montréala u završnici doigravanja. Prvaci sljedeće četiri sezone zaredom.
1979./80. Flag of Canada.svg Pat Quinn Philadelphia Flyers Neporažen u 35 utakmica zaredom — rekord NHL-a. Poražen u završnici doigravanja.
1980./81. Flag of Canada.svg Red Berenson St. Louis Blues Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
1981./82. Flag of Canada.svg Tom Watt Winnipeg Jets Uveo momčad u doigravanje iz svog prvog pokušaja u trećoj godini njihova nadmetanja u NHL-u; prve dvije bile su očajne.
1982./83. Flag of Canada.svg Orval Tessier Chicago Black Hawks Odveo momčad do 47 pobjeda u regularnoj sezoni nakon prošlogodišnjih 30.
1983./84. Flag of Canada.svg Bryan Murray Washington Capitals 101 bod na kraju reg. sezone; prvi put u povijesti kluba u kategoriji 100+.
1984./85. Flag of Canada.svg Mike Keenan Philadelphia Flyers Poboljšao učinak naspram ionako solidnoj prethodnoj sezoni. Poražen u završnici doigravanja.
1985./86. Flag of Canada.svg Glen Sather Edmonton Oilers Najbolji učinak regularne sezone.
1986./87. Flag of Canada.svg Jacques Demers Detroit Red Wings U prvoj sezoni u klubu preobrazio posljednjeplasiranu momčad prošle godine u finalista konferencije.
1987./88. Flag of Canada.svg Jacques Demers Detroit Red Wings Unatoč nezavidnoj momčadi, ponovno poražen tek u završnici konferencije od Edmontona kao i prošle sezone. Jedini dobitnik nagrade dvije sezone zaredom.
1988./89. Flag of Canada.svg Pat Burns Montréal Canadiens Jedina momčad Istočne konferencije sa 100 ili više bodova. Poražen u velikoj završnici.
1989./90. Flag of Canada.svg Bob Murdoch Winnipeg Jets Poput Watta na početku desetljeća, podignuo Winnipeg sa začelja.
1990./91. Flag of Canada.svg Brian Sutter St. Louis Blues Posložio momčad na putu preko granice 100 bodova.
1991./92. Flag of Canada.svg Pat Quinn Vancouver Canucks Poboljšanje od 29 bodova u odnosu na prošlu, sasvim solidnu, sezonu.
1992./93. Flag of Canada.svg Pat Burns Toronto Maple Leafs Podignuo momčad sa začelja nakon dvije sezone na dnu.
1993./94. Flag of Canada.svg Jacques Lemaire New Jersey Devils Ustrojio moćnu obranu; nesretno poražen u završnici konferencije od Rangersa.
1994./95. Flag of Canada.svg Marc Crawford Québec Nordiques Prvak Istočne konferencije; posložio momčad za osvajanje Stanleyjeva kupa dogodine.
1995./96. Flag of Canada.svg Scotty Bowman Detroit Red Wings Rekordne 62 pobjede iz 82 utakmice.
1996./97. Flag of Canada.svg Ted Nolan Buffalo Sabres Konsolidirao momčad, podredio pojedince momčadi.
1997./98. Flag of Canada.svg Pat Burns Boston Bruins Podignuo momčad sa začelja. Treća titula trenera godine, svaki put s različitim klubom.
1998./99. Flag of Canada.svg Jacques Martin Ottawa Senators Učinio „Senatore” jednom od samo tri momčadi s više od 100 bodova te sezone.
1999./00. Flag of Canada.svg Joel Quenneville St. Louis Blues 51 pobjeda i 114 bodova, najviše u čitavoj regularnoj sezoni.
2000./01. Flag of Canada.svg Bill Barber Philadelphia Flyers Preuzeo nedorečene „Letače” u prosincu i odveo momčad do 31 pobjede u sljedeće 54 utakmice.
2001./02. Flag of Canada.svg Bob Francis Phoenix Coyotes Prosječnu momčad „Kojota” odveo do 40 pobjeda u sezoni.
2002./03. Flag of Canada.svg Jacques Lemaire Minnesota Wild U trećoj sezoni kluba u NHL-u, odveo momčad u doigravanje na pogon granitne obrane.
2003./04. Flag of the United States.svg John Tortorella Tampa Bay Lightning Osvojio Stanleyjev kup s mladom momčadi.
2005./06. Flag of Canada.svg Lindy Ruff Buffalo Sabres Popravio učinak za 25 bodova napadačkom, atraktivnom igrom.
2006./07. Flag of Canada.svg Alain Vigneault Vancouver Canucks Pobijedio u 29 utakmica jednim golom razlike, nadodao još 20.
2007./08. Flag of Canada.svg Bruce Boudreau Washington Capitals Potaknuo „razbijenu vojsku” na osvajanje Jugoistočne divizije odmah po dolasku u klub usred sezone.
2008./09. Flag of Canada.svg Claude Julien Boston Bruins U drugoj sezoni u Bostonu završio na bod do prvog mjesta čitavog NHL-a; izvrsno utvrdio obranu, ali ni napad nije patio.
2009./10. Flag of Canada.svg Dave Tippett Phoenix Coyotes Suočen s klupskim bankrotom, vjerojatnim preseljenjem i nadomještanjem bivšeg trenera Gretzkog, odveo momčad do impresivnih 107 bodova.
2010./11. Flag of the United States.svg Dan Bylsma Pittsburgh Penguins Odveo „Pingvine” u doigravanje praktički bez ozlijeđenih okosnica momčadi, Crosbyja i Malkina.
2011./12. Flag of Canada.svg Ken Hitchcock St. Louis Blues Doveo izrazito neiskusnu momčad na dva boda do prvog mjesta čitave lige na kraju regularne sezone.
2012./13. Flag of Canada.svg Paul MacLean Ottawa Senators Nije dopustio da učinak pati zbog mnoštva ozlijeđenih igrača u skraćenoj sezoni.
2013./14. Flag of Canada.svg Patrick Roy Colorado Avalanche Preobrazio pretposljednju momčad prethodne sezone u trećeplasiranu u svojoj prvoj trenerskoj sezoni.
2014./15. Flag of Canada.svg Bob Hartley Calgary Flames Odveo Calgary u prvo doigravanje nakon 2009. poboljšanjem od 20 bodova u odnosu na prošlu sezonu.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Na „vječnoj ljestvici” vodi Pat Burns s tri Adamsove nagrade. Dvije imaju: Jacques Demers, Pat Quinn, Scotty Bowman i Jacques Lemaire.

Samo trojica trenera osvojila su Stanleyjev kup usporedno s nagradom za stratega sezone: Fred Shero (1974.), Scotty Bowman (1977.) i John Tortorella (2004.).

Izvori[uredi VE | uredi]