Vidi kôd stranice Konrad IV., rimsko-njemački kralj

[[Datoteka:Conrad IV of Germany.jpg|thumb|Konrad IV.]] 
[[Datoteka:Seal of Conrad IV of Germany.jpeg|thumb|Pečat Konrada IV.]] 
'''Konrad IV.''' (* [[25. travnja]] [[1228.]] u Andriji, [[Apulija]]; † [[21. svibnja]] [[1254.]] u vojnom logoru kod Lavella,  [[Basilicata]]) iz dinastije [[Hohenstaufen]];  vojvoda [[Švapska|Švapske]] (1235. – 1254.), [[rimsko-njemački kralj]]  (1237. – 1254.), kralj [[Popis vladara Sicilije i Napuljskog kraljevstva|Sicilije]] (1250. – 1254.) i [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|kralj Jeruzalema]] (1228. – 1254.)

== Životopis ==

Konrad je bio jedini sin [[Rimsko-njemački car|rimsko-njemačkog cara]] [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] i njegove druge žene [[Izabela II. Jeruzalemska|Izabele]], [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|kraljice Jeruzalema]]. Njegova majka umrla je pri porodu; od nje je nasljedio pravo na Jeruzalemsko Kraljevstvo što je iskoristio njegov otac da se 1229. za vrijeme [[Peti križarski rat|petog križarskog rata]] sam u Jeruzalemu okruni za kralja. Konrad je do godine 1235. živio u Italiji; te je godine prvi put otputovao u Njemačku. 

Konradov otac car Fridrik, nakon što je ugušio ustanak svoga sina Henrika, Konardova 17 godina starijeg polubrata, nastojao je Konrada učiniti svojim nasljednikom. To mu ispočetka nije uspjelo, jer ga na saboru u [[Mainz]]u godine [[1235.]] okupljeni knezovi nisu htjeli izabrati za kralja.  

Izbor tada devetogodišnjeg Konrada za kralja uslijedio je u veljači [[1237.]] na saboru u [[Beč]]u: izborni čin, koji papa nije priznao, sadržavao je ne samo naslov [[Rimsko-njemački kralj|rimsko-njemačkog kralja]], nego i [[Rimsko-njemački car|rimsko-njemačkog cara]]. Konrad je doduše bio izabran za kralja, ali kako nije bio okrunjen nosio je naslov "izabran za kralja Rimljana" ([[Latinski jezik|lat.]] ''in romanorum regem electus'').

Dok se Fridrik II. nakon Konradova izbora za kralja opet okrenuo sukobima s papom i talijanskim gradovima, Konrad je ostao u Njemačkoj kao formalni zastupnik svoga oca. Savjetnici su mu bili prokuratori Carstva isprva nadbiskup [[Mainz]]a Siegfried III. von Eppstein, zatim grof [[Heinrich Raspe]] i [[Češka|češki]] kralj [[Vaclav I., češki kralj|Vaclav I.]] Otprilike od godine [[1240.]] Konrad je počeo aktivno sudjelovati u politici Carstva i tražiti kod knezova naklonost za svoga oca. 

Konrad se [[1. rujna]] [[1246.]] oženio princezom Elizabetom, kćerkom bavarskog vojvode Otona II. Tim brakom je bavarska dinastija [[Wittelsbach]] postala najmoćnijim njemačkim saveznikom carske dinastije Hohenstaufen u vrijeme zalaza njezine moći. Konrad i Elizabeta bili su roditelji posljednjeg (zakonitog) Hohenstaufovca [[Konradin]]a,  kojemu je [[1268.]] u [[Napulj]]u odrubljena glava.  

Nakon što je godine 1246. [[papa]] [[Inocent IV.]] Fridrika II. i Konrada izopćio iz Crkve i proglasio ih svrgnutima, u Njemačkoj je iste godine za protukralja izabran Heinrich Raspe, a nakon njegove smrti 1248.  [[Vilim Nizozemski]]. Konrad je ratovao s oba protukralja, ali ispočetka nije imao većeg uspjeha. 1250. uspio je odbiti napad Vilima Nizozemskog i njegovih saveznika plemstva sa srednje [[Rajna|Rajne]]. Iste je godine umro car Fridrik II. U oporuci je sina Konrada IV. imenovao univerzalnim nasljednikom i izričito ga odredio za nasljednika na prijestoljima [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], Sicilije i [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Jeruzalema]]. Papa Inocent IV. to nije priznao. Osim toga od 1251. Vilim Nizozemski iznova je ostvarivao vojne uspjehe protiv Konrada. 

Zbog beznadnog položaja u Njemačkoj Konrad je godine 1252. otišao u Italiju. Njegove trupe su u [[listopad]]u [[1253.]] osvojile Napulj, ali papa nije priznao njegovu vlast.  Konrad je umro 1254. od [[Malarija|malarije]] u vojnom logoru kod mjesta Lavello u današnjoj talijanskoj pokrajini Basilicati. Njegovo srce i utroba pokopani su u mjestu Melfi. Njegovo tijelo prevezeno je u katedralu u [[Messina|Messini]]. Kako izvješćuju neki izvori u katedralu je udario grom te je izloženo Konradovo tijelo izgorjelo prije pokopa. Konradov sin [[Konradin]], kojega nikad nije vidio, bio je još maloljetan pa je regentom postao njegov polubrat [[Manfred]] .

U ljeto 2005. u Sveučilišnoj knjižnici u [[Innsbruck]]u otkriveno je 200 prijepisa pisama i punomoći Fridrika II. i Konrada IV. od kojih je njih 130 bilo dotada nepoznato. Oni se vrednuju u institutu [[Monumenta Germaniae Historica]]  (vidi vanjske poveznice).

== Literatura ==
* Bernd Schneidmüller/ Stefan Weinfurter (Hrsg.): ''Die deutschen Herrscher des Mittelalters, Historische Porträts von Heinrich I. bis Maximilian I.'', Verlag C.H. Beck, München 2003, S. 315ff.
* O. H. Becker: ''Kaisertum, deutsche Königswahl und Legitimitätsprinzip in der Auffassung der späteren Staufer und ihres Umkreises'', 1975
* K. E. Demandt: ''Der Endkampf des staufischen Kaiserhauses im Rhein-Main-Gebiet, in: Hess. Jb. für :Landesgeschichte 7'', 1957, S. 102-164
* A. Finocchiaro-Sartorio: ''Le leggi di Corrado IV, in: Studi storici e giuridici''
* J. Haller: ''Von den Staufern zu den Habsburgern - Auflösung des Reichs und Emporkommen der Landesstaaten (1250-1519)'', 31970
* ''dedicati a Federico Ciccaglione 1'', 1909, S. 235-261
* H. Hartmann: ''Die Urkunden Konrads IV.'', 1944, S. 38-163
* G. Kirchner: ''Die Steuerliste von 1241'', 1953, S. 64-104
* J. Lehmann: ''Die Staufer. Glanz und Elend eines deutschen Kaisergeschlechts'', 1978
* E. Maschke: ''Das Geschlecht der Staufer'', 1943 
* R. Morghen: ''Il tramonto della potenza sveva in Italia 1250-1266'', 1936 
* J. Mühlberger: ''Die Staufer - Aufstieg, Höhe und Ende'', Rottweil 1966, ND Göppingen 1977
* F. W. Schirrmacher: ''Die letzten Hohenstaufen'', Göttingen 1871
* Friedrich Speier: ''Geschichte König Konrads IV.'', Diss Berlin 1989
* E. Thurnher: ''Konradin als Dichter'', in: DA 34, 1978 
* G. Zeller: ''König Konrad IV. in Italien 1252-1254'', Diss. Straßburg 1907 
* P. Zinsmaier: ''Studien zu den Urkunden Heinrichs [VII.] und Konrads IV.'', in: Zeitschrift für die Geschichte des Oberrheins 100 (1952), S. 445-565.

== Vanjske poveznice ==
{{Commons|Conrad IV of Germany|Konrad IV.}}
* [http://www.genealogie-mittelalter.de/deutschland_koenige_2/konrad_4_deutscher_koenig_1254_staufer/konrad_4_deutscher_koenig_+_1254.html genealogie-mittelalter.de] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080523122346/http://www.genealogie-mittelalter.de/deutschland_koenige_2/konrad_4_deutscher_koenig_1254_staufer/konrad_4_deutscher_koenig_+_1254.html |date=23. svibnja 2008. }}
* [http://www.damals.de/sixcms/detail.php?id=168334 Izvješće o pronalasku u Sveučilišnoj knjižnici u Innsbrucku ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071210103931/http://damals.de/sixcms/detail.php?id=168334 |date=10. prosinca 2007. }}
* [http://tirol.orf.at/stories/46182/ Izvješće o pronalasku u Sveučilišnoj knjižnici u Innsbrucku s fotografijama ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070611054559/http://tirol.orf.at/stories/46182/ |date=11. lipnja 2007. }} 


{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrik II.]]
|gl_članak_funkcija=[[Popis rimsko-njemačkih kraljeva i careva|rimsko-njemački kralj]] ([[1250.]] – [[1254.]])
|nasljednik= [[Vilim Nizozemski]] 
}}

[[Kategorija:Rimsko-njemački kraljevi]]
[[Kategorija:Hohenstaufovci]]
[[Kategorija:Jeruzalemski kraljevi]]