Posveta
Posveta ili konsekracija (lat.: consecratio) izraz je koji u kršćanskoj terminologiji označava obred svečanog posvećenja Bogu odnosno pomazanje ili ustoličenje biskupa, opata, pape ili nekog drugog crkvenog velikodostojnika, odnosno posveta određenog mjesta ili predmeta koje se kasnije može koristiti u liturgijske svrhe (crkva, kalež, zvono, oltar i sl.).[1]
Čin posvećenja Srcu Isusovu kršćanska je molitva posveta|posvete Presvetom Srcu Isusovu. Čin posvećenja Djevici Mariji osobni je ili zajednički čin marijanske pobožnosti u Katoličkoj Crkvi. U tom se kontekstu u latinskoj tradiciji rabe latinski pojmovi oblatio (svjesno prinošenje sebe ili svojih djela Bogu, posredno po Mariji), servitus (ponizno podlaganje Božjoj volji, kroz Marijin primjer i zagovor), commendatio (povjeravanje Marijinoj zaštiti) i dedicatio (posvećenje Mariji na putu prema Bogu).[2]
U Rimskome Carstvu to je bio čin kojim je Senat predao neku stvar ili mjesto bogovima, a također i čin kojim se neko božanstvo ubrajalo među državne bogove. U carsko doba umrli car po odluci Senata ili novoga cara također se uvrštavao među bogove, kao i neki članovi carske obitelji. Posvećeni car nosio je epitet divus. Kao simbol posvećenog cara, osobito na novcu kovanu u spomen na konsekraciju, javlja se orao, a za ženske osobe paun.[1]
- 1 2 Hrvatska enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. prosinca 2023. https://enciklopedija.hr/clanak/32861
- ↑ "Consecration and Entrustment to Mary", § 204, Directory on Popular Piety and the Liturgy, Vatikan.
- Konsekracija na Katoličkoj enciklopediji, pristupljeno 9. prosinca 2023.