Kelp

Kelp
Sistematika
Carstvo:	Chromista;
Koljeno:	Ochrophyta;
Razred:	Phaeophyceae;
Red:	Laminariales; Migula, 1909.
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike;

Kelpi (lat. Laminariales) su red velikih smeđih algi, koje žive u podvodnim "šumama" u plitkim dijelovima oceana.

Organizmi zahtijevaju vodu bogatu hranjivim tvarima, na temperaturi između 6 i 14 °C. Poznati su po velikoj brzini rasta; rodovi Macrocystis i Nereocystis mogu narasti i do 50 centimetara dnevno, pa dosegnu konačnu veličinu od 30 do 80 metara.^[2]

Porodice[uredi | uredi kôd]

Akkesiphycaceae H. Kawai & H. Sasaki
Alariaceae Setchell & Gardner, 1925
Chordaceae Dumortier, 1822
Costariaceae
Laminariaceae Bory, 1827
Lessoniaceae Setchell & Gardner, 1925
Pseudochordaceae

Morfologija[uredi | uredi kôd]

Kod većine kelpa talus se sastoji od listolikih struktura, koje se šire sa "stabljike". Sustav malih korijenčića omogućuje kelpu da se pričvrsti za oceansku podlogu. Američke vrste, kao što je Nereocystis lueteana, sadrže mjehuriće ispunjene zrakom (pneumatociste), koji se nalaze na početku listova blizu stabljike. Oni uspravljaju stabljiku kelpa prema površini.

Rast i razmnožavanje[uredi | uredi kôd]

Kelp počinje rasti u podnožju meristema, gdje se listovi i stabljika sastaju. Rast može biti ograničen djelovanjem ježinaca. Životni ciklus kelpa uključuje stadije diploidnog sporofita i haploidnog gametofita. Haploidna faza počinje kada zreli organizam otpusti velik broj spora, koje klijaju, pa postanu muški ili ženski gametofit. Iz spolnog razmnožavanja proizlazi stadij diploidnog sporofita, koji se razvija u zrelu jedinku.

Zaštita[uredi | uredi kôd]

Čovjek može dosta utjecati na degradaciju šuma kelpa. Prekomjerni ribolov u ekosustavima u blizini obale dovodi do prevelikog porasta populacija biljojednih životinja. To lako može dovesti do toga da šuma kelpa postane gola zemlja s vrlo malim brojem živih vrsta.^[3] Osim prekomjernog lova, velike prijetnje staništima ovih algi su zagađenje vode, skupljanje kelpa, klimatske promjene i invazivne vrste.^[4]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Ecklonia cava
Saccharina latissima, Laminaria digitata i Laminaria hyperborea
Saccharina latissima
Macrocystis pyrifera
Laminaria hyperborea

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Migula, W. 1909. Kryptogamen-Flora von Deutschland, Deutsch-Österreich und der Schweiz. Band II. Algen. 2. Teil. Rhodophyceae, Phaeophyceae, Characeae. Verlag Friedriech von Zezschwitz. Gera. str. i–iv, 1–382, 122 (41 col.) pls
↑ Thomas, D. 2002. Seaweeds. The Natural History Museum, London, p. 15. ISBN 0-565-09175-1
↑ Sala, E., C.F. Bourdouresque and M. Harmelin-Vivien. 1998. Fishing, trophic cascades, and the structure of algal assemblages: evaluation of an old but untested paradigm. Oikos 82: 425-439.
↑ Steneck, R.S., M.H. Graham, B.J. Bourque, D. Corbett, J.M. Erlandson, J.A. Estes and M.J. Tegner. 2002. Kelp forest ecosystems: biodiversity, stability, resilience and future. Environmental Conservation 29: 436-459.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kelp

Logotip Wikivrsta

Wikivrste imaju podatke o taksonu Laminariales

[1] Migula, W. 1909. Kryptogamen-Flora von Deutschland, Deutsch-Österreich und der Schweiz. Band II. Algen. 2. Teil. Rhodophyceae, Phaeophyceae, Characeae. Verlag Friedriech von Zezschwitz. Gera. str. i–iv, 1–382, 122 (41 col.) pls

[Thomas_02-2] Thomas, D. 2002. Seaweeds. The Natural History Museum, London, p. 15. ISBN 0-565-09175-1

[Sala1998-3] Sala, E., C.F. Bourdouresque and M. Harmelin-Vivien. 1998. Fishing, trophic cascades, and the structure of algal assemblages: evaluation of an old but untested paradigm. Oikos 82: 425-439.

[Steneck_2002-4] Steneck, R.S., M.H. Graham, B.J. Bourque, D. Corbett, J.M. Erlandson, J.A. Estes and M.J. Tegner. 2002. Kelp forest ecosystems: biodiversity, stability, resilience and future. Environmental Conservation 29: 436-459.

[1]

[2]

[3]

[4]