Manastiri Eparhije timočke

Izvor: Wikipedija

Manastiri Eparhije timočke su dio bogate kulturne baštine srpskog naroda južne i istočne Srbije koja se sudbinski vezala za duhovnu, kulturnu i prosvjetnu djelatnost nacionalnog bića srpskog stanovništva ovih područja. Dijeleći sudbinu naroda koji ih je gradio, manastiri izgrađeni na prostoru južne i istočne Srbije nekada su se uzdizali do lijepog, ili, pak, bili rušeni i spaljivani, od brojnih osvajača ovog dijela Balkana. Njihovi sačuvani ostaci i dalje zrače božanskom svjetlošću koja je okupljala i okuplja narod da slavi Boga i skuplja snagu da opstane i manastire obnovi, i tako u krug.[1]

Obnavljajući mnoge stare svetinje narod ovog područja Srbije sačuvao je bizantske tekovine kršćanstva začetog na ovom prostoru, pravoslavne zakone i srpsku duhovnost. Zato je sam čin upoznavanja s ovim manastirima jednako važan za spoznaju ali i za obnovu porušenih i izgradnju novih manastira na prostoru južne i istočne Srbije.

Važnost[uredi | uredi kôd]

Spomeničko nasljeđe s prostora Južne i istočne Srbije zauzima značajno mjesto u kulturnoj riznici Srbije i Balkana. Na teritoriju koja je u nadležnosti Timočke eparhije i Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niša nalazi se osam općina (Bor, Kladovo, Majdanpek, Negotin, Boljevac, Grad Zaječar, Knjaževac i Sokobanja) s 14 gradskih i 252 seoskih naselja.

Popis manastira[uredi | uredi kôd]

Manastiri Timočke eparhije
Slika Naziv manastira Lokacija Izgrađen Napomena
Bukovo Bukovo 13. stoljeće
Vratna Vratna 14. stoljeće
Grlište Grlište 14. stoljeće
Jeremenčić Ozren 1392.
Koroglaš Miloševo 15. stoljeće
Krepičevac Krepičevac 15. stoljeće
Lapušnja Jablanica 15. stoljeće
Loznica Krivi Vir 14. ili 15. stoljeće
Manastirica Manastirica 14. stoljeće
Svete Trojice Gornja Kamenica 1457.
Suvodol Selačka 14. stoljeće

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (srp.) M. Rakocija, Manastiri i crkve Južne i Istočne Srbije, Niš, 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]