Vidi kôd stranice Marco Minghetti

{{Dodaj infookvir|političar}}
[[File:Riccio G. - ritratto di Marco Minghetti.jpg|thumb|Marcotti Minghotti]]
'''Marco Minghetti''', ([[Bologna]], [[18. studenog]] [[1818.]] — [[Rim]], [[10. prosinca]] [[1886.]]), bio je [[Talijani|talijanski]] političar.

==Životopis==
Minghetti je sudjelovao u pokretanju umjereno-liberalnog časopisa "Il felsineo" u Bologni 1846., a od 1847. radio je kao savjetnik za [[Papinska Država|Papinsku Državu]]. Papa [[Pio IX.]] imenovao ga je ministrom javnih radova u kratkotrajnoj vladi Giacoma Antonellija, no ubrzo odlazi do kralja Sardinije i na bojnom polju u [[Lombardija|Lombardiji]] iste godine dobiva mjesto u njegovom štabu.

Minghetti se sljedećih godina u Bologni posvećuje pisanju nacional-ekonomskih radova o [[Slobodna trgovina|slobodnoj trgovini]] i postaje 1859., na prijedlog svog prijatelja [[Camillo di Cavour|Camilla di Cavoura]], tajnik vlade u sardinijskom ministarstvu vanjskih poslova, a kasnije je bio predsjednik narodnog vijeća [[Romagna|Romagne]], čiji je zadatak bio uspostavljanje privremene vlade u [[Emilia-Romagna|Emilii-Romagni]] za njeno kasnije spajanje s [[Kraljevina Sardinija|Kraljevinim Sardinijom]]. Između studenog 1860. i kolovoza 1861., Minghetti je bio ministar unutarnjih poslova Italije. U prosincu 1862. postaje ministar financija a poslije odlaska [[Luigi Carlo Farini|Luiga Carla Farinija]] s premijereske dužnosti, postaje premijer 1863. godine. Dogovor s [[Napoleon III.|Napoleonom III.]] o [[Rimsko pitanje|Rimskom pitanju]] (15. rujna 1864.), i dogovor o preseljenju rezidencije u [[Firenca|Firencu]] izazivaju nezadovoljstvo u narodu, posebice u Torinu, tako da daje ostavku zajedno s cijelom vladom, 23. rujna 1864. Od srpnja 1868. do svibnja 1869. bio je poslanik u Londonu, od svibnja do studenog 1869. ministar poljoprivrede u vladi [[Luigi Federico Menabrea|Luigija Menabre]], i kratkotrajno ministar u Beču.

U ljeto 1873., kada pada vlada [[Giovanni Lanza|Lanza]]-[[Quintino Sella|Sellas]], formira desničarsku vladu, i Italija ulazi u savez s Njemačkom i pomiruje se s [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom]]. Minghetti je bio i vrlo sposoban ministar financija, ali dešavanja u unutarnjoj politici kada je optuživan za popustljivost prema [[Vatikan]]u, prisiljavaju ga na ostavku i na mjesto premijera dolazi vođa lijevice [[Agostino Depretis]]. U talijanskom parlamentu Minghetti je bio zastupnik grada Bologne. 

Među Minghettijevim djelima značajna su ''Della economia pubblica e delle sue attenenze colla morale e col diritto'' (1859.), ''La chiesa e lo stato'' (1878.), (u kojem brani Cavourov crkvenopolitički program ("Slobodna crkva u slobodnoj državi")), [[Rafael]]ov životopis (1885.) i postumno objavljeno djelo ''I miei ricordi'' (tri dijela, 1888. – 90.) kao i  ''Discorsi parlamentari'' (osam tomova, 1888. – 90.) i ''Scritti vari'' (1896). Od 1875. bio je član švedske Akademije znanosti. U čast Minghettiju podignuti su kipovi u Rimu (1895.) i Bologni (1896).


==Vanjske poveznice==
{{commons|Marco Minghetti}}

{{Talijanski premijeri}}

{{GLAVNIRASPORED:Minghetti, Marco}}
[[Kategorija:Predsjednici vlade Kraljevine Italije]]
[[Kategorija:Ministri poljoprivrede Italije]]
[[Kategorija:Ministri financija Italije]]
[[Kategorija:Ministri unutarnjih poslova Italije]]
[[Kategorija:Ministri vanjskih poslova Italije]]
[[Kategorija:Ministri javnih radova Italije]]