Prijeđi na sadržaj

Max Schultze

Izvor: Wikipedija
Max Johann Sigismund Schultze

Max Johann Sigismund Schultze (Freiburg, 25. ožujka 1825.Bonn, 16. siječnja 1874.), njemački mikroskopski anatom i zoolog.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Schultze je medicinu studirao u Greifswaldu i Berlinu. Radio je kao izvanredni profesor na Sveučilištu Halle, kasnije kao redovni profesor anatomije i histologije, i kao ravnatelj Anatomskog instituta u Bonnu. 1865. godine je osnovao i uredio Arhiv za mikroskopsku anatomiju, s kojim je unaprijedio područje mikroskopske anatomije, usavršavajući tehničke metode.

Max Schultze se posebno proslavio svojim radom na staničnoj teoriji. Sjedinivši teorije Félixa Dujardina i njegovog koncepta kod životinja - sarcode, (želatinasta materija koja formira tijelo, protoplazma) i Huga von Mohla i njegovog koncepta biljne protoplazme; sjedinio je teorije i istaknuo ime protoplazma, opisujući time stanicu kao nukleotidnu masu protoplazme s ili bez stanične opne. Time je protoplazma fizička osnova života, a stanica nakupina protoplazme s jezgrom. (Das Protoplasma der Rhizopoden und der Pflanzenzellen; ein Beiträg zur Theorie der Zelle, 1863.).

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Beiträge zur Naturgeschichte der Turbellarien (1851.)
  • Uber den Organismus der Polythalamien (1854.)
  • Beiträge zur Kenntnis der Landplanarien (1857.)
  • Zur Kenntnis der elektrischen Organe der Fische (1858.)
  • Ein heizbarer Objecttisch und seine Verwendung bei Untersuchungen des Blutes(1865., u kojemu stoji prvi poznati opis trombocita)
  • Zur Anatomie und Physiologie der Retina (1866.)