Nebojša Milovanović
| Nebojša Milovanović | |
|---|---|
| Rodno ime | Nebojša Milovanović |
| Rođenje | Valjevo, 29. rujna 1974. |
| Zanimanje | glumac |
| WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Nebojša Milovanović (Valjevo, 29. rujna 1974.) je srbijanski filmski, televizijski i kazališni glumac.
Rođen je u Valjevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti sveučilišta u Beogradu 1999. godine. u klasi Vladimira Jevtovića, te je od tada član Jugoslavenskog dramskog kazališta (srp. Jugoslovensko dramsko pozorište).[1] Zanimljivo je da je glumu upisao tek iz drugog pokušaja, dok je u međuvremenu studirao veterinu.[2][3][4]
Oženjen je, a sa suprugom Tijanom ima kćerke Veru i Nadu i sina Stojana.
| Godina | Film | Uloga |
|---|---|---|
| 1993. | Obračun u kazino kabareu | |
| 1998. | Lajanje na zvezde | Jovan Slobenović |
| 1998. | Bure baruta | sin bosanskog Srbina |
| 1999. | Belo odelo | Krstić |
| 1999. | Trojka | Boki |
| 2002. | Kordon | Kole |
| 2004. | Slobodan pad | član komisije |
| 2004. | Zwei Jahre und ein Tag | |
| 2006. | Optimisti | Bolesni mladić |
| 2008. | Miloš Branković | Šarlah |
| 2008. | Poslednji trenutak večnosti | Ivan |
| 2009. | Đavolja varoš | Boris |
| 2009. | Medeni mesec | čelista Marko |
| 2010. | Plavi voz | profesor Božičković |
| 2011. | Kako su me ukrali Nemci | Ljotićevac |
| 2013. | Vrata Srbije: Mojsinjska Sveta gora | monah Jakov |
| 2013. | Vojna akademija 2 | kapetan Kašanin |
| 2015. | Panama | Profesor |
| 2017. | Nigde | Antoan |
| Godina | Film | Uloga |
|---|---|---|
| 2001. | Krstaši | |
| 2007. | Mletački trgovac | Gratiano |
| 2007. | Bora pod okupacijom | |
| 2008. | Bližnji | Vladimir |
| 2013. | Made in Srbija | referent |
| 2014. | Talog | narednik Radojica Milinković |
| 2016. | Srbi na Krfu - sto godina od Albanske golgote | narator |
| Godina | Serija | Uloga/napomena |
|---|---|---|
| 2004. | Lift | prvi diler, 7 epizoda |
| 2007. | Šumska škola | glas |
| 2007. | Pozorište u kući | Sava Belanin, 2 epizode |
| 2008. | Poslednja audijencija | Mita Rakić, 1 epizoda |
| 2010. | Ono kao ljubav | Miloš, 1 epizoda |
| 2012. | Plavi voz | profesor Božičković, 3 epizode |
| 2012. – 2014. | Vojna akademija | kapetan Kašanin, 22 epizode |
| 2014. | Folk | stilista Sale, 5 epizoda |
| 2014. | Srpska štampa | Slavko Grujić, 1 epizoda |
| 2015. – 2016. | Čizmaši | Kapetan Perkić, 10 epizoda |
| 2016. | Andrija i Anđelka | Spasoje |
Član je Jugoslavenskog dramskog kazališta od 1999. godine i tu je ostvario nekoliko zapaženih uloga u predstavama: Uobraženi bolesnik, Sumnjivo lice, Višnjik, Švabica, Mletački trgovac, Šine, Beogradska trilogija, Prljave ruke, Paviljoni, Andromaha, Lulu, Zamak...[1] Pored JDP-a, povremeno nastupa i u Ateljeu 212.[2] Pored klasične glume, Nebojša Milovanović radi i stand-up komediju, tj. kabaret pod nazivom "Stand-down sa Nebojšom Milovanovićem", za koju je dobio i nekoliko nagrada.[5][6][7]
- ↑ a b Jugoslovensko Dramsko Pozorište: Nebojša Milovanović Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 19. rujna 2016. godine
- ↑ a b Sinemanija.com: Nebojša Milovanović, objavljeno 16. lipnja 2016. godine, pristupljeno 19. rujna 2016. godine
- ↑ (srp.) Ljubomir Radanov, Kurir: Nebojša Milovanović: Bolji sam glumac nego što bih bio veterinar, objavljeno 22. travnja 2014. godine, pristupljeno 19. rujna 2016. godine
- ↑ Story.rs: Nebojša Milovanović: Pozorište je rudnik, a film avantura Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2016. (Wayback Machine), objavljeno 31. listopada 2015. godine, pristupljeno 19. rujna 2016. godine
- ↑ (srp.) Jovana Vukašinović, Večernje novosti: Nebojša Milovanović: Sad mi znaju i ime i prezime, objavljeno 6. kolovoza 2016. godine, pristupljeno 19. rujna 2016. godine
- ↑ (srp.) Zvezdara Teatar: Stand down sa Nebojšom Milovanovićem Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. svibnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 19. rujna 2019. godine
- ↑ (srp.) Tanjug, Blic:Milovanoviću nagrada za najbolju monodramu, "Ljuba Moljac" Mileni Živanović, objavljeno 4. srpnja 2016. godine, pristupljeno 19. rujna 2016. godine