Elektronska cijev: razlika između inačica
m robot Dodaje: hu:Elektroncső |
m robot Dodaje: ml:വാക്വം ട്യൂബ് |
||
Redak 44: | Redak 44: | ||
[[lt:Elektrovakuuminiai prietaisai]] |
[[lt:Elektrovakuuminiai prietaisai]] |
||
[[lv:Elektronu lampa]] |
[[lv:Elektronu lampa]] |
||
[[ml:വാക്വം ട്യൂബ്]] |
|||
[[ms:Tiub hampagas]] |
[[ms:Tiub hampagas]] |
||
[[nl:Elektronenbuis]] |
[[nl:Elektronenbuis]] |
Inačica od 25. studenoga 2009. u 17:44
Elektronska cijev je aktivni elektronički element čiji se rad temelji na protoku slobodnih elektrona u zrakopraznom prostoru između dvije ili više elektroda. Danas su u većini primjena elektronske cijevi zamijenjene manjim i jeftinijim tranzistorima u diskretnoj ili integriranoj izvedbi, međutim još uvijek se koriste u radijskim odašiljačima velikih snaga, pojačalima posebne namjene, a također i u posebnim izvedbama kao što su magnetron u mikrovalnim pećnicama i katodna cijev za prikaz slike u televizorima i računalnim monitorima.
Elektronske cijevi su bile popularne za izradu naprava i uređaja sve do 1960-ih godina, tj. sve do pojave masovne proizvodnje tranzistora i poluvodičkih dioda.
Standardne elektronske cijevi dobivaju naziv prema broju elektroda:
- dioda - ima katodu koja emitira elektrone i anodu koja ih prikuplja, pa služi kao ispravljač
- trioda - ima još i upravljačku rešetku koja omogućuje kontrolu protoka elektrona
- tetroda - dodatna zaštitna rešetka smanjuje utjecaj napona anode na protok elektrona
- pentoda - dodatna kočeća rešetka za sprječavanje djelovanja sekundarne emisije elektrona na anodi
- heksoda - ima dvije upravljačke i dvije zaštitne rešetke, omogućuje množenje signala
- heptoda - kao heksoda, ali ima i kočeću rešetku
Slične elektronskim cijevima su i plinom punjene cijevi kod kojih osim slobodnih elektrona vodljivosti doprinose i slobodni ioni, npr. tiratron koji je imao primjenu sličnu današnjem tiristoru.