Elektronska cijev

Elektronska cijev

Elektronska cijev je aktivni elektronički element čiji se rad temelji na protoku slobodnih elektrona u zrakopraznom prostoru između dvije ili više elektroda. Danas su u većini primjena elektronske cijevi zamijenjene manjim i jeftinijim tranzistorima u diskretnoj ili integriranoj izvedbi, međutim još uvijek se koriste u radijskim odašiljačima velikih snaga, pojačalima posebne namjene, a također i u posebnim izvedbama kao što su magnetron u mikrovalnim pećnicama i katodna cijev za prikaz slike u televizorima i računalnim monitorima.

Elektronske cijevi su bile popularne za izradu naprava i uređaja sve do 1960-ih godina, tj. sve do pojave masovne proizvodnje tranzistora i poluvodičkih dioda.

Standardne elektronske cijevi dobivaju naziv prema broju elektroda:

• dioda - ima katodu koja emitira elektrone i anodu koja ih prikuplja, pa služi kao ispravljač
• trioda - ima još i upravljačku rešetku koja omogućuje kontrolu protoka elektrona
• tetroda - dodatna zaštitna rešetka smanjuje utjecaj napona anode na protok elektrona
• pentoda - dodatna kočeća rešetka za sprječavanje djelovanja sekundarne emisije elektrona na anodi
• heksoda - ima dvije upravljačke i dvije zaštitne rešetke, omogućuje množenje signala
• heptoda - kao heksoda, ali ima i kočeću rešetku

Slične elektronskim cijevima su i plinom punjene cijevi kod kojih osim slobodnih elektrona vodljivosti doprinose i slobodni ioni, npr. tiratron koji je imao primjenu sličnu današnjem tiristoru.