Protuzračna obrana

Protuavionski top iz 1943. godine

Protuzračna obrana služi za obaranje neprijateljskih vojnih zrakoplova sa zemlje tijekom borbe.

Povijesni razvoj

Već tijekom Prvog svjetskog rata zrakoplovi su gađani puškama i topovima. Razvojem zrakoplovstva razvijalo se je protuzrakoplovno naoružanje i u snazi i u preciznosti. Već krajem drugog svjetskog rata topništvu su se pridružile navođene rakete zemlja-zrak.

Topništvo

Do kalibra ispod 20 mm smatraju se mitraljezi, a kalibr 20 mm i veći ubrajaju se u topove. Protuzrakoplovno topništvo mora imati brzu rafalnu paljbu (zbog brzine kretanja zrakoplova) i veliki kalibar zrna (kako bi mogla što bolje ošteti neprijateljsku letjelicu). Ta podjela na mitraljeze i topove prema kalibru je uobičajena u svim vojskama. Zbog što gušće paljbe imamo protuzrakoplovne topove sa jednom, dvije, tri pa čak i sa četiri cijevi koje automatski istovremeno pucaju. Najnoviji protuzrakoplovni topovi koriste kompjutorsku tehniku koji automatski (bez čovjeka) otkriva, prati i puca na neprijateljski avion. Radi lakšeg ciljanja koriste dimno (po danu) i svjetleće (po noći) streljivo. Između običnih metaka stavi se iza svakog petog po jedan metak sa svjetlećim/dimnim zrnom.

Protuzračni raketni sustavi

• S-300
• 2k12 KUB-SA6 GAINFUL-zarobljen u Oluji,izložen na Zemuniku
• S-75 DVINA-zarobljna,izložena na Zemuniku