Dedukcija: razlika između inačica
m r2.6.4) (robot Dodaje: kk:Тілдің дедуктивтік теориясы |
m r2.7.1) (robot Dodaje: ta:பகுப்புவழி பகுத்தறிதல் |
||
Redak 62: | Redak 62: | ||
[[sr:Дедукција]] |
[[sr:Дедукција]] |
||
[[sv:Deduktion]] |
[[sv:Deduktion]] |
||
[[ta:பகுப்புவழி பகுத்தறிதல்]] |
|||
[[th:อีดักต์]] |
[[th:อีดักต์]] |
||
[[uk:Дедукція]] |
[[uk:Дедукція]] |
Inačica od 5. rujna 2011. u 03:26
Dedukcija je logička metoda. To je oblik posrednog zaključivanja kod kojeg se zaključeni sud izvodi od općeg ka posebnom ili pojedinačnom. Kada deduktivni zaključak ima točno dvije premise (polazni sud) i konkluziju on se naziva silogizam. U zavisnosti od toga od kakvih je sudova građen može biti: kategorički, hipotetički i disjunktivni. Najčešći oblik silogizma je "kategorički silogizam", on je građen od tri kategorička suda, na primjer:
Svi ljudi(M) su živa bića(P)
Hrvati su ljudi(M) ________________________
Hrvati(S) su živa bića(P)
Ovaj zaključak se sastoji točno iz tri suda i tri različita pojma. Pojmovi se razlikuju po obujmu. Pojam koji ima najširi obujam se naziva terminus maior-P, pojam s najužim obujmom naziva se terminus minor-S, pojam sa srednjim obujmom terminus medius-M.
Kategorički silogizam ima četiri osnovne figure koje zavise od položaja srednjeg termina:
- MP i SM = SP
- PM i SM = SP
- MP i MS = SP
- PM i MS = SP