Dedukcija: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
m r2.7.2) (robot Dodaje: hi:निगमनात्मक तर्क |
||
Redak 41: | Redak 41: | ||
[[gl:Dedución]] |
[[gl:Dedución]] |
||
[[he:דדוקציה]] |
[[he:דדוקציה]] |
||
[[hi:निगमनात्मक तर्क]] |
|||
[[hu:Dedukció]] |
[[hu:Dedukció]] |
||
[[id:Metode deduksi]] |
[[id:Metode deduksi]] |
Inačica od 17. kolovoza 2012. u 08:00
Dedukcija je logička metoda. To je oblik posrednog zaključivanja kod kojeg se zaključeni sud izvodi od općeg k posebnom ili pojedinačnom. Kada deduktivni zaključak ima točno dvije premise (polazni sud) i konkluziju on se naziva silogizam. U zavisnosti od toga od kakvih je sudova građen može biti: kategorički, hipotetički i disjunktivni. Najčešći oblik silogizma je "kategorički silogizam", on je građen od tri kategorička suda, na primjer:
Svi ljudi(M) su živa bića(P)
Hrvati su ljudi(M) ________________________
Hrvati(S) su živa bića(P)
Ovaj zaključak se sastoji točno iz tri suda i tri različita pojma. Pojmovi se razlikuju po obujmu. Pojam koji ima najširi obujam se naziva terminus maior-P, pojam s najužim obujmom naziva se terminus minor-S, pojam sa srednjim obujmom terminus medius-M.
Kategorički silogizam ima četiri osnovne figure koje zavise od položaja srednjeg termina:
- MP i SM = SP
- PM i SM = SP
- MP i MS = SP
- PM i MS = SP