Psihoanaliza: razlika između inačica
Izgled
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: ku:Psîkoanalîz |
m r2.7.2) (robot Dodaje: hy:Հոգեվերլուծություն |
||
Redak 61: | Redak 61: | ||
[[hi:मनोविश्लेषण]] |
[[hi:मनोविश्लेषण]] |
||
[[hu:Pszichoanalízis]] |
[[hu:Pszichoanalízis]] |
||
[[hy:Հոգեվերլուծություն]] |
|||
[[id:Psikoanalisis]] |
[[id:Psikoanalisis]] |
||
[[is:Sálgreining]] |
[[is:Sálgreining]] |
Inačica od 4. rujna 2012. u 16:00
Psihoanaliza je klinička teorija ličnosti koja se usredotočuje na intenzivno proučavanje osobe. Glavni predstavnik psihoanalize je Sigmund Freud .
Ciljevi psihoanalize
Freud je smatrao da pacijenti neće biti prisiljeni na neprilagođena ponašanja kada shvate da se zbog svojih nesvjesnih razloga tako ponašaju i da pacijent, vođen terapeutom, mora sam doći do srži svojih problema.
Glavni ciljevi psihoanalitičkot tretmana jesu inetelektualni i emocionalni uvid u primarne uzroke pacijentovih problema, istraživanje implikacija tih uvida i ojačavanje kontrole nad idom i superegom.
Strukture ličnosti
Freud je uobličio tri strukture ličnosti od kojih se svaka odnosi na različite aspekte djelovanja ljudi:
- Id – dio ida su čovjekovi instinkti, ali je id izvor energije svih nagona.
- Ego - djeluje na načelu stvarnosti, dok id tjera čovjeka da bude impulzivan, ego to može zaustaviti.
- Superego – predstavlja unutarnju predodžbu moralnih pravila, sadržeći u sebi ideale kojima se teži kao i krivnju, odnosno kaznu koju očekujemo sko prekršimo etičke norme.
Razine svjesnosti
- svjesna razina
- podsvjesna
- nesvjesna
- perceptivna obrana
- subliminalna psihodinamička aktivacija
Vidi još
Literatura
- Marija Fuerst, Psihologija, Zagreb, 1994.
- Randy J. Larsen, David M. Buss, Psihologija ličnosti, Naklada Slap, 2007.
Nedovršeni članak Psihoanaliza koji govori o psihologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.