Sikulci: razlika između inačica
m →Izvori |
|||
Redak 16: | Redak 16: | ||
[[Kategorija:Nestali narodi]] |
[[Kategorija:Nestali narodi]] |
||
[[Kategorija:Sicilija]] |
[[Kategorija:Sicilija]] |
||
[[ar:سيكوليون]] |
|||
[[bg:Сикули]] |
|||
[[ca:Sículs]] |
|||
[[de:Sikeler]] |
|||
[[en:Sicels]] |
|||
[[eo:Sikeloj]] |
|||
[[es:Sículos]] |
|||
[[eu:Sikuloak]] |
|||
[[fr:Sicules (Sicile)]] |
|||
[[it:Siculi]] |
|||
[[pl:Sykulowie]] |
|||
[[pt:Sículos]] |
|||
[[ru:Сикулы]] |
|||
[[scn:Sìculi]] |
|||
[[sh:Sikulci]] |
|||
[[sr:Сикули]] |
|||
[[sv:Sikeler]] |
|||
[[uk:Сікули]] |
Inačica od 21. ožujka 2013. u 11:57
Sikuli (Siculi), Drevno pleme sa Sicilije, po kojima je otok dobio ime, čije je porijeklo po nekim navodima bilo u središnjoj Italiji, odakle su prognani, te su prešli u kasnom brončanom dobu na otok, naselivši istočni dio Sicilije. U prilog iseljavanja sa Apeninskog poluotoka idu faze italske apeninske kulture identificirane na eolskim otocima.
Sikuli su živjeli u nezavisnim gradovima kao što su Agyrium (Agira); Enna ili Henna (Castrogiovanni); Centuripa ili Centuripae (kasnije nazvan Centorbi, danas Centuripe); Hybla Major; Hybla Minor; Hybla Heraea. Njihovi zapadni susjedi bili su neindoeuropski Elimi i Sicani.
Sikuli su postepen nestali doseljavanjem grčkih kolonista. Njihov najpoznatiji vođa bio je Duketije (Ducetius)[1].
Literatura
Rosa Maria Albanese Procelli, Sicani, siculi, elimi. 2003, Longanesi (Milano)