Jure Kaštelan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
sitnice |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Jure Kaštelan''' (Zakučac kraj |
[[Slika:Jure Kastelan.jpg|thumb|'''Jure Kaštelan''']] |
||
'''Jure Kaštelan''' ([[Zakučac]] kraj [[Omiš]]a, [[18. prosinca]] [[1919]]. - [[Zagreb]], [[24. veljače]] [[1990]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik |
|||
[[Slika:Jure Kastelan.jpg|thumb|Jure Kaštelan]] |
|||
Do [[1980]]. godine voditelj je ''Katedre za teoriju književnosti'' na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "''Tifusari''". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. |
Do [[1980]]. godine voditelj je ''Katedre za teoriju književnosti'' na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "''Tifusari''". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. |
||
==Zbirke== |
|||
* "Crveni konj", |
|||
* " |
* "Pijetao na krovu", |
||
* " |
* "Biti ili ne", |
||
⚫ | |||
* "Biti ili ne" |
|||
* "Divlje oko", |
|||
⚫ | |||
* " |
* "Čudo i smrt". |
||
==Vanjske poveznice== |
|||
* "Čudo i smrt" |
|||
⚫ | |||
[[Kategorija:hrvatski književnici|Kaštelan, Jure]] |
[[Kategorija:hrvatski književnici|Kaštelan, Jure]] |
||
[[Kategorija:hrvatski pjesnici|Kaštelan, Jure]] |
[[Kategorija:hrvatski pjesnici|Kaštelan, Jure]] |
||
⚫ |
Inačica od 21. listopada 2006. u 10:09
Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik
Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "Tifusari". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog.
Zbirke
- "Crveni konj",
- "Pijetao na krovu",
- "Biti ili ne",
- "Malo kamena i puno snova",
- "Divlje oko",
- "Čudo i smrt".