Dubrovačko plemstvo

Dubrovačko plemstvo je viši, povlašteni društveni stalež u feudalnom poretku srednjovjekovnog, renesansnog i kasnijeg razdoblja u tisućljetnom postojanju Dubrovačke Republike koji je imao vlast i upravljao državom.

Povijest

Od osnutka grada Dubrovnika u 7. stoljeću dubrovačka se vlastela izvorno sastojala od 78 plemićkih obitelji. Kasnije se s vremenom taj broj postupno smanjivao, pa je krajem 15. stoljeća on iznosio 33, a u 17. stoljeću samo 24. Razlog tome je što su do 17. stoljeća mnoge obitelji tijekom vremena izumrle, a nijedna nova nije primljena u taj stalež. Da bi, naime, zaštitili svoje interese, dubrovački su plemići bili zatvoreni u svoje okvire i nisu dozvoljavali drugim slojevima dubrovačkog stanovništva (pučanima i seljacima) da dobiju taj status. Uzor su imali u mletačkom plemstvu, pa su kao i Mlečani izvršili u 14. stoljeću tzv. 'zatvaranje Velikog vijeća'. Član Velikog vijeća - zakonodavne skupštine iz koje su proizlazila sva ostala tijela u vlasti i koje je pandan suvremenim zakonodavnim skupštinama u svijetu – bio je svaki punoljetni muški pripadnik plemstva, nakon navršenih 18 godina života.

U 17. stoljeću, u vrijeme kad je veliki potres 1667. razorio Dubrovnik, u krug plemstva primljeno je postupno nekoliko novih obitelji, i to iz redova bogatih pučana. Broj članova Velikog vijeća smanjen je, naime, u to doba na manje od stotinu, pa je došlo do poteškoća oko redovnog popunjavanja svih državnih dužnosti i službi. Ipak, novoprimljene patricijske obitelji su se, uz obvezno ispunjavanje svih zahtjevnih uvjeta za stupanje u plemićki stalež, ponekad teško izborile za priznanje ravnopravnosti sa starom vlastelom.

Dubrovački su se plemići, s rijetkim izuzecima, stoljećima smjeli ženiti samo s dubrovačkim plemkinjama koje im nisu bile u bliskom rodu. Zakonski je regulirana endogamija iznad trećeg koljena srodstva, što je značilo da su se međusobno mogli vjenčati praunuci braće.

Nakon turbulentnih događaja na prijelomu 18. i 19. stoljeća, kada je 1808. godine došlo do prestanka postojanja Dubrovačke Republike, njeno je plemstvo izloženo konstantnom polaganom izumiranju. Velika većina starih patricijskih obitelji je izumrla, pa ih je do danas preživjelo samo nekoliko, među kojima obitelji Božidarević (Bosdari), Bunić (de Bona), Džamanjić (de Zamagna), Getaldić (Ghetaldi), Gučetić (Gozze) i Saraka (de Saracca), te članovi ženske linije u obiteljima Bunić-Đurđević (Giorgi-Bona), Getaldić-Gundulić (Ghetaldi-Gondola), Gradić (de Gradi), Kabužić (Caboga), Natali, Pucić (Pozza-Sorgo) i Sorkočević (Sorgo).

Grbovi najpoznatijih dubrovačkih plemićkih obitelji

• 
  Bobaljević
• 
  Bundić
• 
  Bunić
• 
  Crijević
• Džamanjić
  Džamanjić
• 
  Đurđević
• 
  Getaldić
• 
  Gučetić
• 
  Gundulić
• 
  Kabužić
• 
  Menčetić
• 
  Palmotić
• 
  Ranjina
• 
  Saraka
• 
  Sorkočević
• 
  Zlatarić

Vidi još

• Dubrovačka Republika
• Knežev dvor

Vanjske poveznice

• Plemstvo Dubrovačke Republike u jedinstvenom modelu političke vlasti u Republici
• Dubrovačko plemstvo u sustavu upravljanja državom
• Specifičnosti dubrovačke vlastele
• Plemstvo u srednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku