Marnix Gijsen: razlika između inačica
m Bot: brisanje 7 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q1389698 na Wikidati |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[File:MarnixGijsen.jpg|thumb|Marnix Gijsen (1930)]] |
|||
'''Marnix Gijsen''', pravim imenom '''Jan-Albert Goris''' ('''barun Goris''') ([[Antwerpen]], [[20. listopada]] [[1899.]] – [[Lubbeek]], [[29. rujna]] [[1984.]]) bio je [[Flandrija|flamanski]] [[pisac]] i [[političar]]. Njegov pseudonim ukazuje na [[Marnix van Sint Aldegonde|Marnixa van Sint Aldegondea]], južnonizozemskog pisca i [[političar]]a te na prezime njegove majke, ''Gijsen''. |
'''Marnix Gijsen''', pravim imenom '''Jan-Albert Goris''' ('''barun Goris''') ([[Antwerpen]], [[20. listopada]] [[1899.]] – [[Lubbeek]], [[29. rujna]] [[1984.]]) bio je [[Flandrija|flamanski]] [[pisac]] i [[političar]]. Njegov pseudonim ukazuje na [[Marnix van Sint Aldegonde|Marnixa van Sint Aldegondea]], južnonizozemskog pisca i [[političar]]a te na prezime njegove majke, ''Gijsen''. |
||
Inačica od 8. srpnja 2014. u 23:29
Marnix Gijsen, pravim imenom Jan-Albert Goris (barun Goris) (Antwerpen, 20. listopada 1899. – Lubbeek, 29. rujna 1984.) bio je flamanski pisac i političar. Njegov pseudonim ukazuje na Marnixa van Sint Aldegondea, južnonizozemskog pisca i političara te na prezime njegove majke, Gijsen.
Djetinjstvo i mladost
Gijsen je rođen 1899. godine u belgijskom Antwerpenu. U djetinjstvu je imao strogo katoličko obrazovanje, u Isusovačkoj školi sv. Ignacija u Antwerpenu, odakle je 1917. izbačen zbog svog militantnog flamanskog aktivizma tijekom Prvog svjetskog rata. Godine 1925. odlazi na Katoličko sveučilište u Leuvenu, gdje je postao doktor povijesti i moralnih znanosti s disertacijom Études sur les colonies marchandes méridionales (portugaises, espagnoles, italiennes) à Anvers de 1488 à 1567. Nastavio je dalje studirati na Sveučilištu u Freiburgu, Parizu (Sorbonna) i Londonu (London School of Economics).
Karijera
Marnix Gijsen je služio u gradskoj upravi Antwerpena između 1928. i 1933., nakon čega je otišao u Bruxelles, gdje je do Drugog svjetskog rata bio savjetnik u belgijskoj vladi. Između 1942. i 1964. živio je u New Yorku, gdje je radio u službi belgijske vlade, istodobno se pojavljujući kao dopisnik iz SAD-a u programu belgijskog državnog radija.
Njegov književni rad nagrađen je najvećom nagradom za književnost nizozemskog govornog područja - De Prijs der Nederlandse Letteren, 1974. godine. Iduće godine, 1975., postao je barun.