Marie Luise Kaschnitz: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{pravopis}} |
|||
{{poveznice}} |
|||
'''Marie Luise Freifrau Kaschnitz von Weinberg''' (* 31.sječnja 1901. [[Karlsruhe]]; † 10.listopada [[1974]]. [[Rim]]) bila je njemačka književnica. |
'''Marie Luise Freifrau Kaschnitz von Weinberg''' (* 31.sječnja 1901. [[Karlsruhe]]; † 10.listopada [[1974]]. [[Rim]]) bila je njemačka književnica. |
||
== Život == |
== Život == |
||
[[Datoteka:Kaschnitz-Grab.jpg|mini|Marie Luise Kaschnitz - obiteljski grob, Bollschwell]] |
[[Datoteka:Kaschnitz-Grab.jpg|mini|Marie Luise Kaschnitz - obiteljski grob, Bollschwell]] |
||
Marie Luise Kaschnitz je rođena kao treća od četevero djece |
Marie Luise Kaschnitz je rođena kao treća od četevero djece Maxa Freiherra von Holzing Berstett i Else von Seldeneck. Njezin otac je bio oficir (kasnije general bojnik) koji je iz badenske prešao u prusku vojnu službu tako da je obitelj živjela u [[Berlin|Berlinu]] i [[Potsdam|Potsdamu]]. Nakon prvog svjetskog rata je obitelj von Holzing Berstett napustila Berlin i odselila se na porodično imanje u Bollschwell kod [[Freiburg|Freiburga]]. |
||
Nakon završenog obrazovanja za knjižarku se Marie Luise Kaschnitz zaposlila u izdavačkoj kući O.C. Recht Verlag u [[München|Münchenu]] gdje je radila do udaje za arheologa Guida von Kaschnitz – Weinberg 1925. Sa njim putuje diljem Evrope, osim toga žive privremeno u različitim evropskim gradovima u kojima njezin muž predaje arheologiju na Univerzitetima . 1928. je rođeno jedino dijete, kći Iris Konstanza, otprilike istovremeno počinje Marie Luise Kaschnitz pisati pjesme. |
Nakon završenog obrazovanja za knjižarku se Marie Luise Kaschnitz zaposlila u izdavačkoj kući O.C. Recht Verlag u [[München|Münchenu]] gdje je radila do udaje za arheologa Guida von Kaschnitz – Weinberg [[1925]]. Sa njim putuje diljem Evrope, osim toga žive privremeno u različitim evropskim gradovima u kojima njezin muž predaje arheologiju na Univerzitetima . [[1928]]. je rođeno jedino dijete, kći Iris Konstanza, otprilike istovremeno počinje Marie Luise Kaschnitz pisati pjesme. |
||
Prva kratka priča je objavljena 1930. u Antologiji „ Vorstoß - Prosa der Ungedruckten“. Nakon habilitacije u Freiburgu njezin muž predaje arheologiju na različitim univerzitetima u [[Njemačka|Njemačkoj]], nakon Freiburga u Königsbergu i 1937. u [[Marburg|Marburgu]] gdje ostaje do 1941. Za to vrijeme nastaje roman „Elissa“. Nakon Marburga slijedi [[Frankfurt na Majni|Frankfurt na Majni]]. |
Prva kratka priča je objavljena [[1930]]. u Antologiji „ Vorstoß - Prosa der Ungedruckten“. Nakon habilitacije u Freiburgu njezin muž predaje arheologiju na različitim univerzitetima u [[Njemačka|Njemačkoj]], nakon Freiburga u Königsbergu i 1937. u [[Marburg|Marburgu]] gdje ostaje do [[1941]]. Za to vrijeme nastaje roman „Elissa“. Nakon Marburga slijedi [[Frankfurt na Majni|Frankfurt na Majni]]. |
||
1953. – 1956. boravi u [[Rim|Rimu]] gdje je njezin muž ravnatelj Njemačkog arheloškog instituta. 1960., dvije godine nakon smrti njezinog muža dobiva Marie Luise katedru za poetiku na Univerzitetu Frankfurt. |
[[1953]]. – [[1956]]. boravi u [[Rim|Rimu]] gdje je njezin muž ravnatelj Njemačkog arheloškog instituta. [[1960]]., dvije godine nakon smrti njezinog muža dobiva Marie Luise katedru za poetiku na Univerzitetu Frankfurt. |
||
10.10. 1974. je Marie Luise Kaschnitz umrla u Rimu. |
10.10. [[1974]9. je Marie Luise Kaschnitz umrla u Rimu. |
||
== Stvaralaštvo == |
== Stvaralaštvo == |
||
Klasične forme tradicionalne lirike bile su karakteristike njezinog prijeratnog stvaralaštva. |
Klasične forme tradicionalne lirike bile su karakteristike njezinog prijeratnog stvaralaštva. |
||
Prvi roman „Liebe beginnt“ napisala je 1933. Andreas i Silvia vjeruju da za ljubav ne treba više od njih dvoje. Marie Luise Kaschnitz opisuje život novopečenog para koji nije svjestan kako vanjski utjecaji, kao nacionalno-socijalstička politika zemlje u kojoj žive, mogu utjecati na njih i promjeniti život i osjećaje. |
Prvi roman „Liebe beginnt“ napisala je [[1933]]. Andreas i Silvia vjeruju da za ljubav ne treba više od njih dvoje. Marie Luise Kaschnitz opisuje život novopečenog para koji nije svjestan kako vanjski utjecaji, kao nacionalno-socijalstička politika zemlje u kojoj žive, mogu utjecati na njih i promjeniti život i osjećaje. |
||
1937. je napisala drugi roman, „Elissa“, jezično remek djelo knjižvnice. U njezinim romanima su žene glavne figure, njihove duševne krize i unutrašnje preobražaje opisuje intezivnim i koncentriranim lirčkim stilom.<ref> Horst Krüger in der Zeit</ref> |
[[1937]]. je napisala drugi roman, „Elissa“, jezično remek djelo knjižvnice. U njezinim romanima su žene glavne figure, njihove duševne krize i unutrašnje preobražaje opisuje intezivnim i koncentriranim lirčkim stilom.<ref> Horst Krüger in der Zeit</ref> |
||
Za vrijeme nacionalnog socijalizma se autorica povukla se u sebe, nezadovoljna sistemom i političkom situacijom. Kasnije je kritizirala svoju pasivnost i strah nešto poduzeti protiv režima. U svojim djelima napušta klasični, tradicionalni stil jer je sve, šta je do tada bilo mjerodavno za vrijeme rata uništeno. 1948. izdaju zbirku pjesama „Totentanz und Gedichte zur Zeit“ u kojoj još piše klasičnu , rimovanu poeziju. Nosi nadimak „Trümmerdichterin“ (Pjesnikinja ruševina) zbog tema koje obrađuje.<ref>Elsbet Linpinsel: ''Marie Luise Kaschnitz. Leben und Werk''. (= Dichter und Denker unserer Zeit; Folge 37). Claassen, Hamburg u. a. 1971</ref> |
Za vrijeme nacionalnog socijalizma se autorica povukla se u sebe, nezadovoljna sistemom i političkom situacijom. Kasnije je kritizirala svoju pasivnost i strah nešto poduzeti protiv režima. U svojim djelima napušta klasični, tradicionalni stil jer je sve, šta je do tada bilo mjerodavno za vrijeme rata uništeno. [[1948]]. izdaju zbirku pjesama „Totentanz und Gedichte zur Zeit“ u kojoj još piše klasičnu , rimovanu poeziju. Nosi nadimak „Trümmerdichterin“ (Pjesnikinja ruševina) zbog tema koje obrađuje.<ref>Elsbet Linpinsel: ''Marie Luise Kaschnitz. Leben und Werk''. (= Dichter und Denker unserer Zeit; Folge 37). Claassen, Hamburg u. a. 1971</ref> |
||
1951. izlazi zbirka kratkih priča „ Das dicke Kind und andere Erzählungen“ sa kojom brzo postaje poznata. Priča „Das dicke Kind“ ima autobiografičke elemente i autorica primjenjuje životinjsku simboliku što priču čini izuzetno čudnom. Ona je puna straha, gađenja i i autoagresije, svojevrsni proces samospasa autorice koja ponovo proživljava vlastito djetinstvo. |
[[1951]]. izlazi zbirka kratkih priča „ Das dicke Kind und andere Erzählungen“ sa kojom brzo postaje poznata. Priča „Das dicke Kind“ ima autobiografičke elemente i autorica primjenjuje životinjsku simboliku što priču čini izuzetno čudnom. Ona je puna straha, gađenja i i autoagresije, svojevrsni proces samospasa autorice koja ponovo proživljava vlastito djetinstvo. |
||
Marie Luise Kaschnitz je za sobom ostavila bogat i raznovrstan opus, pisala je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i autobiografičke tekste.<ref>''Interpretationen zu Marie Luise Kaschnitz. Erzählungen''. (= Interpretationen zum Deutschunterricht). Oldenbourg, München 1969</ref> |
Marie Luise Kaschnitz je za sobom ostavila bogat i raznovrstan opus, pisala je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i autobiografičke tekste.<ref>''Interpretationen zu Marie Luise Kaschnitz. Erzählungen''. (= Interpretationen zum Deutschunterricht). Oldenbourg, München 1969</ref> |
||
Inačica od 14. veljače 2015. u 00:04
Marie Luise Freifrau Kaschnitz von Weinberg (* 31.sječnja 1901. Karlsruhe; † 10.listopada 1974. Rim) bila je njemačka književnica.
Život
Marie Luise Kaschnitz je rođena kao treća od četevero djece Maxa Freiherra von Holzing Berstett i Else von Seldeneck. Njezin otac je bio oficir (kasnije general bojnik) koji je iz badenske prešao u prusku vojnu službu tako da je obitelj živjela u Berlinu i Potsdamu. Nakon prvog svjetskog rata je obitelj von Holzing Berstett napustila Berlin i odselila se na porodično imanje u Bollschwell kod Freiburga. Nakon završenog obrazovanja za knjižarku se Marie Luise Kaschnitz zaposlila u izdavačkoj kući O.C. Recht Verlag u Münchenu gdje je radila do udaje za arheologa Guida von Kaschnitz – Weinberg 1925. Sa njim putuje diljem Evrope, osim toga žive privremeno u različitim evropskim gradovima u kojima njezin muž predaje arheologiju na Univerzitetima . 1928. je rođeno jedino dijete, kći Iris Konstanza, otprilike istovremeno počinje Marie Luise Kaschnitz pisati pjesme. Prva kratka priča je objavljena 1930. u Antologiji „ Vorstoß - Prosa der Ungedruckten“. Nakon habilitacije u Freiburgu njezin muž predaje arheologiju na različitim univerzitetima u Njemačkoj, nakon Freiburga u Königsbergu i 1937. u Marburgu gdje ostaje do 1941. Za to vrijeme nastaje roman „Elissa“. Nakon Marburga slijedi Frankfurt na Majni. 1953. – 1956. boravi u Rimu gdje je njezin muž ravnatelj Njemačkog arheloškog instituta. 1960., dvije godine nakon smrti njezinog muža dobiva Marie Luise katedru za poetiku na Univerzitetu Frankfurt. 10.10. [[1974]9. je Marie Luise Kaschnitz umrla u Rimu.
Stvaralaštvo
Klasične forme tradicionalne lirike bile su karakteristike njezinog prijeratnog stvaralaštva. Prvi roman „Liebe beginnt“ napisala je 1933. Andreas i Silvia vjeruju da za ljubav ne treba više od njih dvoje. Marie Luise Kaschnitz opisuje život novopečenog para koji nije svjestan kako vanjski utjecaji, kao nacionalno-socijalstička politika zemlje u kojoj žive, mogu utjecati na njih i promjeniti život i osjećaje. 1937. je napisala drugi roman, „Elissa“, jezično remek djelo knjižvnice. U njezinim romanima su žene glavne figure, njihove duševne krize i unutrašnje preobražaje opisuje intezivnim i koncentriranim lirčkim stilom.[1]
Za vrijeme nacionalnog socijalizma se autorica povukla se u sebe, nezadovoljna sistemom i političkom situacijom. Kasnije je kritizirala svoju pasivnost i strah nešto poduzeti protiv režima. U svojim djelima napušta klasični, tradicionalni stil jer je sve, šta je do tada bilo mjerodavno za vrijeme rata uništeno. 1948. izdaju zbirku pjesama „Totentanz und Gedichte zur Zeit“ u kojoj još piše klasičnu , rimovanu poeziju. Nosi nadimak „Trümmerdichterin“ (Pjesnikinja ruševina) zbog tema koje obrađuje.[2] 1951. izlazi zbirka kratkih priča „ Das dicke Kind und andere Erzählungen“ sa kojom brzo postaje poznata. Priča „Das dicke Kind“ ima autobiografičke elemente i autorica primjenjuje životinjsku simboliku što priču čini izuzetno čudnom. Ona je puna straha, gađenja i i autoagresije, svojevrsni proces samospasa autorice koja ponovo proživljava vlastito djetinstvo. Marie Luise Kaschnitz je za sobom ostavila bogat i raznovrstan opus, pisala je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i autobiografičke tekste.[3]
Djela
- Liebe beginnt, roman, Berlin 1933.
- Elissa, roman, Berlin 1936.
- Griechische Mythen, proza, Hamburg 1943.
- Menschen und Dinge 1945., 12 eseja, Heidelberg 1946.
- Gedichte, Hamburg 1947.
- Totentanz und Gedichte zur Zeit, Hamburg 1948.
- Adam und Eva (1949.)
- Zukunftsmusik, poezija, Hamburg 1950.
- Hiroshima (1951.)
- Das dicke Kind und andere Erzählungen. Krefeld 1952.
- Ewige Stadt, poezija o Rimu, Krefeld 1952.
- Engelsbrücke, rimska promatranja, Hamburg 1955.
- Das Haus der Kindheit, autobiografija, Hamburg 1956.
- Lange Schatten, kratke priče, Hamburg 1960.
- Dein Schweigen – meine Stimme, poezija, 1958–1961. Hamburg 1962.
- Hörspiele, Hamburg 1962.
- Einer von zweien (1962.)
- Wohin denn ich, zapisi, Hamburg 1963.
- Überallnie, izabrane pjesme, 1928–1965. Hamburg 1965.
- Ein Wort weiter (1965.)
- Ferngespräche, kratke priče, Frankfurt am Main 1966.
- Beschreibung eines Dorfes, Frankfurt am Main 1966.
- Popp und Mingel (1967.)
- Ein Gedicht (1967.)
- Tage, Tage, Jahre, zapisi, Frankfurt am Main 1968.
- Die fremde Stimme, München 1969.
- Steht noch dahin, proza, Frankfurt am Main 1970.
- Kein Zauberspruch, poezija, Frankfurt am Main 1972.
- Orte, zapisi, Frankfurt am Main 1973.
- Der alte Garten, bajka, Düsseldorf 1977. (posthum )
Nagrade
- 1955: Georg-Büchner-Preis
- 1957: Immermann-Preis der Stadt Düsseldorf
- 1961: Villa-Massimo-Stipendium
- 1966: Goetheplakette der Stadt Frankfurt am Main
- 1967: Pour le mérite für Wissenschaft und Künste
- 1968: Ehrendoktorwürde der Johann Wolfgang Goethe-Universität Frankfurt am Main
- 1970: Johann-Peter-Hebel-Preis des Landes Baden-Württemberg
- 1971: Goethe-Plakette des Landes Hessen
- 1973: Roswitha-Gedenkmedaille
Biografije i izvori
- Dagmar von Gersdorff: Marie Luise Kaschnitz. Eine Biographie. Insel, Frankfurt am Main 1992, ISBN 3-458-16342-5 (Taschenbuchausgabe: Insel, Frankfurt am Main 1997, ISBN 3-458-33587-0)
- Elsbet Linpinsel: Marie Luise Kaschnitz. Leben und Werk. (= Dichter und Denker unserer Zeit; Folge 37). Claassen, Hamburg u. a. 1971
- Elsbeth Pulver: Marie Luise Kaschnitz (= Autorenbücher; Bd. 40). C. H. Beck / Edition Text und Kritik, München 1984, ISBN 3-406-30145-2
- Johanna Christiane Reichardt: Zeitgenossin. Marie Luise Kaschnitz. Eine Monographie. Lang, Frankfurt am Main 1984, ISBN 3-8204-5247-8 (zugleich Dissertation, Universität Frankfurt am Main 1984)
- Uwe Schweikert: Marie Luise Kaschnitz. (= Suhrkamp-Taschenbuch; Materialien; Bd. 2047). Suhrkamp, Frankfurt am Main 1984, ISBN 3-518-38547-X
- Interpretationen zu Marie Luise Kaschnitz. Erzählungen. (= Interpretationen zum Deutschunterricht). Oldenbourg, München 1969