Albert Kinert: razlika između inačica
Proširenje životopisa usklađeno sa monografijom Moderne galerije u Zagrebu 2018. |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
1939. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija profesori su mu bili Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. |
1939. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija profesori su mu bili Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. |
||
1944. ženi se kolegicom iz klase Smiljom Božić. Iste godine rađaju mu se kćeri blizanke Dora i Nada. |
1944. ženi se kolegicom iz klase Smiljom Božić. Iste godine rađaju mu se kćeri blizanke Dora Kinert Bućan i Nada Žiljak. |
||
1945. završio je studij, iako će diplomu službeno primiti 1948., nakon završetka rata. U tom periodu živi od crtanja ilustracija i opreme knjiga. |
1945. završio je studij, iako će diplomu službeno primiti 1948., nakon završetka rata. U tom periodu živi od crtanja ilustracija i opreme knjiga. |
||
Inačica od 30. svibnja 2018. u 10:50
Albert Kinert (Vinkovci, 6. travnja 1919. - Zagreb, 4. srpnja 1987.), hrvatski slikar, kipar i grafičar
1928. dolazi u Zagreb i tu se za stalno nastanjuje.
1939. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija profesori su mu bili Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman.
1944. ženi se kolegicom iz klase Smiljom Božić. Iste godine rađaju mu se kćeri blizanke Dora Kinert Bućan i Nada Žiljak.
1945. završio je studij, iako će diplomu službeno primiti 1948., nakon završetka rata. U tom periodu živi od crtanja ilustracija i opreme knjiga.
1947. predložen je i izabran za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali nakon tri mjeseca podnosi ostavku radi neslaganja s mentorom Tomislavom Krizmanom. Iste godine Petar Lubarda poziva ga u Umjetničku školu na Cetinjem, ali se radi nemogućnosti rješenja stambenog pitanja ubrzo vraća u Zagreb. Unatoč pozivu Krste Hegedušića da bude suradnikom Majstorske radionice, ostaje samostalnim umjetnikom. U tom je periodu iznimno plodan ilustrator (revije Otkrića, Suvremena tehnika, Vjesnik u srijedu, knjige Bakonja fra Brne, Priče iz davnina i mnoge druge).
1954. izabran je za nastavnika slikanja na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, na kojoj predaje do 1956. godine.
1957. izlaže na prvoj izložbi grupe Mart, a zatim s Pricom, Murtićem, Reiserom, Piceljem, Bakićem, Radovanijem i Džamonjom osniva grupu Zagreb 58.
1960. boravi dva mjeseca u Parizu na studijskom boravku
1961. izabran je za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
1963. izlazi mu prva monografija autora Danijela Dragojevića (Naprijed, Zagreb).
1966. izabran je za izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
1969. osniva Poslijediplomski studij za specijalizaciju i usavršavanje u disciplini grafike za ilustracije.
1971. redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
1984. odlazi u mirovinu.
1985. Moderna galerija u Zagrebu priređuje mu opsežnu monografsku izložbu koju je priredio te studioznom selekcijom i kataloškim tekstom napravio Darko Schneider.
1988. posthumno mu izlazi zbirka pjesama „Psovka od ljubavi“ (Mladost, biblioteka Prizma).
2002. izlazi druga opsežna monografija o njegovom opusu autora Jagora Bućana (Art studio Azinović, Zagreb).
2013. u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima organizirana mu je retrospektiva grafičkog opusa (izbor radova i kataloški tekst Jagor Bućan).
GRAFIČKE MAPE
1943. 40 litografija (vlastito izdanje, naklada 10 primjeraka), predgovor Ljubo Babić
1957. 8 linoreza u boji (izdanje Naprijed, Zagreb, naklada 100 primjeraka), uz pjesmu Govoreći istinu Zvonimira Goluba
1966. 10 bakroreza (vlastito izdanje, 16 listova, naklada 13 primjeraka), predgovor Ekspresija duha Zrinka Jurčić
1980. Pjesan o ljubavi i smrti korneta Christopha Rilkea (izdanje Mladost, Zagreb, 6 listova, naklada 50 primjeraka), predgovor Josip Bratulić
1980. Psine večernjih bjesova (izdanje Grafoimpex, Zagreb, 7 listova, naklada 25 primjeraka)
1985. Vilin svlak (vlastito izdanje, 15 listova, naklada 10 primjeraka), predgovor Matko Peić
NAGRADE
1957. Nagrada grada Zagreba za grafiku za 1956. (Ljetni pljusak II, 1956., suha igla)
1957. Ljubljana, Počasno priznanje međunarodnog žirija II. međunarodne grafičke izložbe (Razigrana obala, 1957., linorez u boji)
1959. Ljubljana, Nagrada Savjeta za kulturu i prosvjetu NR Slovenije na III. Međunarodnoj grafičkoj izložbi (Jutarnji lov II, 1959., linorez u boji)
1960. Zagreb, Nagrada Kabineta grafike JAZU na I. zagrebačkoj izložbi grafike (Otok, 1959., linorez u boji)
1960. Zagreb, Otkupna nagrada Izdavačkog zavoda JAZU na I. zagrebačkoj izložbi grafike (Jutarnji lov II, 1959., linorez u boji)
1970. Zagreb, Nagrada Grigor Vitez za ilustraciju (Najljepši klasični mitovi, Školska knjiga, Zagreb; linorezi)
1970. Zagreb, godišnja nagrada Vladimir Nazor za samostalnu izložbu grafika i crteža u Kabinetu grafike JAZU
1973. Zagreb, Nagrada Ivana Brlić Mažuranić za ilustraciju
1979. Osijek, Grand Prix VII. Biennala Slavonaca za slikarstvo (Krajolik po sebi, 1978., ulje na platnu)
Napisao je skripta za studente, grafički priručnik Magija crno-bijelog i metodološki priručnik Asocijacije i meditacije između dva poteza.
Izlagao je na trideset i osam samostalnih i preko dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Bijenale u Veneciji, Milano, Lugano, Antwerpen, Liege, Pariz, Varšava, Cincinnati, Chile, New York, Washington, Aleksandrija, Tokio).
Njegova slikarska, grafička i kiparska djela nalaze se u svim važnijim hrvatskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, poput Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Grafičkog kabineta HAZU u Zagrebu, Grafičke zbirke NSK u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Umjetničke galerije Dubrovnik, Narodnog muzeja u Zadru, Zbirke Ružić u Slavonskom Brodu, Gradskog muzeja u Vinkovcima, i mnogih drugih, primjerice, Muzeja moderne umjetnosti u Antwerpenu.