Neoliberalizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 25. lipnja 2020. u 14:35

Neoliberalizam (iz starogrčkog neos „novo“, i lat. liberalis „o slobodi“) je izraz kojeg je skovao 1938. francuski ekonomist Bernard Lavergne. Izraz se može podvesti pod različitim ekonomskim i političkim konceptima. Većina predstavnika neoliberalizma protivi se aktivnim intervencijama država u gospodarske procese, i poziva na politiku promicanja natjecanja i spriječavanje okrupnjavanja u oligopole i monopole. U suštini, to je političko-ekonomska praksa koja tvrdi da će se ljudska dobrobit najviše razviti ako se dopusti širenje poduzetničkih sloboda unutar uređenog okvira čvrstih imovinskih prava, slobodnog tržišta i slobodne trgovine. Država mora omogućiti taj okvir svojim propisima. Država mora stvoriti i vojno-policijske strukture koje će jamčiti slobodno i pravno-ispravno funkcioniranje tržišta, makar to uključivalo i primjenu sile. Neoliberalizam smatra da će dobrobit nekog društva biti maksimalizirana ako se maksimaliziraju domet i učestalost tržišnih transakcija. Iz tog razloga neoliberalizam teži da sveukupno ljudsko djelovanje prevede u oblast tržišta. Tome su podređene ne samo ekonomske i pravne, već i političke instance.

Tijekom 1960-ih termin gotovo je zaboravljen, jer nije postojao krug znanstvenika, koji je sebe opisivao kao neoliberalnim.

Tijekom 1970-ih termin neoliberalizam ponovo je oživio i doživio promjene u značenju. Deregulacija, privatizacija, povlačenje države iz mnogih područja socijalne skrbi postaju i više nego uobičajene pojave.

Danas zagovornici neoliberalizma drže pozicije koje u obrazovanju imaju znatan utjecaj (sveučilišta i mnogi think tankovi), u medijima, u upravnim odborima i financijskim institucijama, u ključnim državnim institucijama (ministarstva financija, središnje banke), kao i u najvažnijim međunarodnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO) koje reguliraju stanje na svjetskoj ekonomskoj sceni. Neoliberalizam je postao hegemonijski faktor.^[1]

Neki kritičari koriste termin paušalno kao nepravedne i anti-socijalne učinke razvoja liberalnog tržišta.

Izvori

Bilješke

↑ Harvey, 2013: 7.-8.str

Literatura

David Harvey: "Kratka povijest neoliberalizma", V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2013. ISBN 978-953-304-620-4

Vidi i:

Neoliberalni kapitalizam

[1] Harvey, 2013: 7.-8.str

[1]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 '''Neoliberalizam''' (iz [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''neos'' „novo“, i [[Latinski jezik|lat.]] ''liberalis'' „o slobodi“) je
-izraz kojeg je skovao 1938. francuski ekomist [[Bernard Lavergne]]. Izraz se može podvesti pod različitim ekonomskim i političkim konceptima. Većina predstavnika neoliberalizma protivi se aktivnim intervencijama [[država]] u gospodarske procese, i poziva na politiku promicanja natjecanja i spriječavanje okrupnjavanja u [[oligopol]]e i [[monopol]]e. U suštini, to je političko-ekonomska praksa koja tvrdi da će se ljudska dobrobit najviše razviti ako se dopusti širenje poduzetničkih sloboda unutar uređenog okvira čvrstih imovinskih prava, slobodnog tržišta i slobodne trgovine. Država mora omogućiti taj okvir svojim propisima. Država mora stvoriti i vojno-policijske strukture koje će jamčiti slobodno i pravno-ispravno funkcioniranje tržišta, makar to uključivalo i primjenu sile. Neoliberalizam smatra da će dobrobit nekog društva biti maksimalizirana ako se maksimaliziraju domet i učestalost tržišnih transakcija. Iz tog razloga neoliberalizam teži da sveukupno ljudsko djelovanje prevede u oblast tržišta. Tome su podređene ne samo ekonomske i pravne, već i političke instance.
+izraz kojeg je skovao 1938. francuski ekonomist [[Bernard Lavergne]]. Izraz se može podvesti pod različitim ekonomskim i političkim konceptima. Većina predstavnika neoliberalizma protivi se aktivnim intervencijama [[država]] u gospodarske procese, i poziva na politiku promicanja natjecanja i spriječavanje okrupnjavanja u [[oligopol]]e i [[monopol]]e. U suštini, to je političko-ekonomska praksa koja tvrdi da će se ljudska dobrobit najviše razviti ako se dopusti širenje poduzetničkih sloboda unutar uređenog okvira čvrstih imovinskih prava, slobodnog tržišta i slobodne trgovine. Država mora omogućiti taj okvir svojim propisima. Država mora stvoriti i vojno-policijske strukture koje će jamčiti slobodno i pravno-ispravno funkcioniranje tržišta, makar to uključivalo i primjenu sile. Neoliberalizam smatra da će dobrobit nekog društva biti maksimalizirana ako se maksimaliziraju domet i učestalost tržišnih transakcija. Iz tog razloga neoliberalizam teži da sveukupno ljudsko djelovanje prevede u oblast tržišta. Tome su podređene ne samo ekonomske i pravne, već i političke instance.
 Tijekom 1960-ih termin gotovo je zaboravljen, jer nije postojao krug znanstvenika, koji je sebe opisivao kao neoliberalnim.