Tenebrizam: razlika između inačica
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:The Inspiration of Saint Matthew by Caravaggio.jpg|mini|desno|Sveti Matija i anđeo, Caravaggio (1602.)]] |
[[Datoteka:The Inspiration of Saint Matthew by Caravaggio.jpg|mini|desno|Sveti Matija i anđeo, Caravaggio (1602.)]] |
||
'''Tenebrizam''' ([[talijanski jezik|tal.]] ''tenebroso'', „mračan, taman“) pojam je koji se koristi u [[Slikarstvo|slikarstvu]] i označava jaku, posebice |
'''Tenebrizam''' ([[talijanski jezik|tal.]] ''tenebroso'', „mračan, taman“) pojam je koji se koristi u [[Slikarstvo|slikarstvu]] i označava jaku, posebice kontrastnu formu [[Chiaroscuro|polutamnog]] slikarstva, koje se od 1600. proširilo iz Rima i koji je u drugoj polovici 17. stoljeća postao jedan od stilova europskog slikarstva. |
||
Oko 1590. [[Michelangelo Merisi da Caravaggio|Michelangelo da Caravaggio]] razvio je u svojoj školi ovu posebno naglašenu formu slikarstva, koje je koristila tvrdo, usmjereno svjetlo kako bi se izdvojili likovi iz okoline i na taj način naglasile unutarnje napetosti. Preovladavaju pritom smeđe, sive i maslinaste nijanse, u tamnim dijelovima slike i na taj način naglašavaju prirodne boje, svijetlog dijela slike, koji sadrži prirodne boje. |
Oko 1590. [[Michelangelo Merisi da Caravaggio|Michelangelo da Caravaggio]] razvio je u svojoj školi ovu posebno naglašenu formu slikarstva, koje je koristila tvrdo, usmjereno svjetlo kako bi se izdvojili likovi iz okoline i na taj način naglasile unutarnje napetosti. Preovladavaju pritom smeđe, sive i maslinaste nijanse, u tamnim dijelovima slike i na taj način naglašavaju prirodne boje, svijetlog dijela slike, koji sadrži prirodne boje. |
Inačica od 23. ožujka 2021. u 19:56
Tenebrizam (tal. tenebroso, „mračan, taman“) pojam je koji se koristi u slikarstvu i označava jaku, posebice kontrastnu formu polutamnog slikarstva, koje se od 1600. proširilo iz Rima i koji je u drugoj polovici 17. stoljeća postao jedan od stilova europskog slikarstva.
Oko 1590. Michelangelo da Caravaggio razvio je u svojoj školi ovu posebno naglašenu formu slikarstva, koje je koristila tvrdo, usmjereno svjetlo kako bi se izdvojili likovi iz okoline i na taj način naglasile unutarnje napetosti. Preovladavaju pritom smeđe, sive i maslinaste nijanse, u tamnim dijelovima slike i na taj način naglašavaju prirodne boje, svijetlog dijela slike, koji sadrži prirodne boje.
Prvi tenebristi bili su inpirirani djelima Caravaggia koji je bio poznat po svojim tzv. „tamnom manirom“ slikanja u kojoj su se likovi rastapali u pozadinskoj dubinskoj sjeni. Tenebristi i njihovi sljedbenici su bili iznimno zainteresirani za karakteristike osvjetljenja, prije svega na način na koji svjetlost utječe na raspoloženje i odraz emocija. Udaljavali su se od standardnog osvjetljenja smještajući izvor svjetlosti na neobična mjesta, time stvarajući neočekivane vizualne i prostorne efekte. Za umjetnike poput Rembrandta ovi efekti su bili sredstvo kreativnosti i on je često koristio izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasio emocije na djelu.
Kasnije je tamni način slikanja evoluirao u blijedo, muljevito i monotono slikarstvo koje je obilježilo slikarstvo 19. stoljeća.
Literatura
- Nora und Stefan Koldehoff: Alles, was Sie über Kunst nicht wissen. Eichborn-Verlag, ISBN 978-3-8218-5804-3.