Vidi kôd stranice Pustinja

{{dz|[[Pustinja (eremitorij)]]|[[Pustinjak|pustinjačku]] nastambu}}
{{preusmjerava|Pustinje|drugi [[album|studijski album]] [[Rijeka|riječke]] [[rock]]-skupine [[Laufer (glazbeni sastav)|Laufer]]|[[Pustinje (album)]]}}
{{Izdvojeni članak|studeni 2006.}}
[[Datoteka:Fachi-Bilma-Dünen.jpg|mini|250px|desno|Dina u [[Sahara|Sahari]]]]
[[Datoteka:Rainbow Basin 0021.JPG|mini|250px|desno|Pustinja [[Mohave]]]]

'''Pustinja''' je suho područje koje nastaje na mjestima u nedostatku vlage i vegetacije pri izraženom zagrijavanju i hlađenju tla, pa je ono podložno mehaničkom (fizičkom) trošenju čime nastaje sitni, rastresiti i suhi materijal na površini, koji se zatim oblikuje egzogenim eolskim procesima. Iako su pustinje poznate po slaboj prisutnosti života, one zapravo pružaju utočište mnogim živim bićima koja obično ostaju sakrivena (posebice tijekom dnevnog svjetla) kako bi sačuvala vlagu. Približno jednu trećinu Zemljinog kopna čine pustinje.

Pustinjski krajolici imaju neka zajednička obilježja. Pustinjsko je tlo često sastavljeno većinom od [[pijesak|pijeska]], pa mogu biti prisutne i [[pješčana dina|pješčane dine]]. Izgledi [[stijena (geologija)|stjenovitog]] terena su tipični i odražavaju minimalan razvoj tla te razasutost vegetacije. Najniži dijelovi zemlje mogu biti ravnice pokrivene [[sol]]ju. [[Eolski procesi|Eolski]] (djelovanjem vjetra) procesi su glavni čimbenici u oblikovanju pustinjskih krajolika.

Pustinje ponekad sadrže vrijedna ležišta minerala koja su se oblikovala u aridnoj okolini ili su bila izložena eroziji. Budući da su pustinje suha područja, one su idealna mjesta za očuvanje fosila i ljudskih rukotvorina. Nalazi se u [[Suha klima|suhoj klimi]].

U [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenovoj klasifikaciji klime]] pustinjska klima označena je kao BW.

== Tipovi pustinja ==

Većina se klasifikacija pustinja temelji na kombinaciji broja [[kiša|kišovitih]] dana, ukupne količine godišnjih padalina, temperature, [[vlažnost zraka|vlažnosti]] ili ostalih faktora. [[Peveril Meigs]] je 1953. godine podijelio pustinjska područja na Zemlji u tri kategorije prema količini primljenih [[oborine (meteorologija)|oborina]]. U tom sada široko prihvaćenom sustavu ekstremno aridne zemlje imaju najmanje 12 uzastopnih mjeseci bez padalina, aridne zemlje imaju manje od 250 milimetara godišnje, a semiaridne zemlje imaju srednju godišnju količinu padalina između 250 i 500 milimetara. Aridne i ekstremno aridne zemlje čine pustinje, dok se semiaridni travnjaci općenito odnose na [[stepa|stepe]].

Ipak sama aridnost ne može omogućiti pouzdan opis što je to pustinja. Primjerice [[Phoenix, Arizona|Phoenix]] u [[Arizona|Arizoni]] primi manje od 250 milimetara padalina godišnje te se odmah vidi da je smješten u pustinji. [[Gorje Brooks]] na [[Aljaska|Aljaski]] također primi manje od 250 milimetara padalina godišnje, ali se ipak ne prepoznaje kao pustinjsko područje.

Razlika leži u nečemu nazvanom "potencijalna [[evapotranspiracija]]." Evapotranspiracija je složen proces sastavljen od gubitka vode kroz atmosfersko [[isparavanje]] i isparivog gubitka vode kroz životne procese biljaka. Potencijalna evapotranspiracija je dakle količina vode koja bi mogla ispariti u bilo kojem području. [[Tucson, Arizona|Tucson]] u [[Arizona|Arizoni]] prima oko 300 milimetara kiše godišnje, a ipak bi godišnje moglo ispariti oko 2500 milimetara vode. Drugim riječima, oko 8 puta više vode moglo bi ispariti iz područja nego što je stvarno padne. Stope evapotranspiracije u područjima poput Aljaske su mnogo niže, pa dok ta područja primaju minimalnu količinu padalina, ona bi trebala biti označena kao posebnost u jednostavnoj definiciji pustinje: mjesto gdje isparavanje prelazi količinu padalina.

Stoga postoje različiti oblici pustinja. Hladne pustinje mogu biti pokrivene [[snijeg]]om; takva mjesta ne primaju mnogo oborina, a ono što padne ostaje smrznuto u snježnom pokrivaču; takve se pustinje obično odnose na područja prekrivena [[tundra|tundrom]] ako postoji kratko razdoblje s temperaturama iznad smrzavanja, ili na [[ledena kapa|ledenu kapu]] ako temperatura ostaje ispod točke smrzavanja tijekom cijele godine ostavljajući tako zemlju gotovo potpuno beživotnu.

Većina nepolarnih pustinja su vruća područja zbog malenih količina [[voda|vode]]. Voda ima rashlađujući ili barem ublažavajući učinak u okolinama gdje je ima u izobilju. U nekim dijelovima svijeta pustinje su nastale efektom [[kišna sjena|kišne sjene]] u kojoj zračne mase gube većinu svoje vlage dok se kreću preko [[planinski lanac|planinskog lanca]]. Ostala su područja aridna zbog vrlo velikih udaljenosti od najbližih dostupnih izvora vlage (u nekim dijelovima u unutrašnjosti kontinenata na umjerenim širinama, posebice u [[Azija|Aziji]]).

Pustinje se također svrstavaju po svojem geografskom položaju i prevladavajućem vremenskom podneblju na pustinje pasatnih vjetrova, pustinje umjerenih širina, pustinje kišne sjene, obalne, monsunske i polarne pustinje. Nekadašnje pustinje koje se danas nalaze u nearidnim okolinama nazivaju se paleopustinje, dok se ekstraterestričke pustinje nalaze na drugim planetima.

=== Pustinje pasatnih vjetrova ===

Pustinje [[pasat]]nih vjetrova ili pustinje suptropskih širina nalaze se u dva pojasa s obje strane ekvatora. U tom području pušu pasati koji se zagriju dok se kreću od [[konjske širine|konjskih širina]] prema [[ekvator]]u. Ti suhi vjetrovi raspršuju oblačni pokrivač dopuštajući sve većoj količini sunčevog svijetla da zagrije zemlju. Većina glavnih svjetskih pustinja leži upravo u područjima koje prelaze pasati. Najveća i najvruća (57 °C) pustinja na svijetu, [[Sahara]] u [[sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]], tipična je pustinja pasatnih vjetrova.

=== Pustinje umjerenih širina ===
 
Pustinje umjerenih širina nalaze se između 30° i 50° [[zemljopisna širina|s.z.š.]] i [[zemljopisna širina|j.z.š]] u smjeru polova suptropskih područja višeg tlaka zraka. Te su pustinje u unutrašnjim razvođima daleko od oceana pa imaju širok raspon godišnjih temperatura. [[Sonorska pustinja]] na jugozapadu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]] tipična je pustinja umjerenih širina. Još je jedan primjer [[Pustinja Tengger]] u [[Kina|Kini]].

=== Pustinje kišne sjene ===
[[Datoteka:Judean_Desert_Wadi_Qelt.jpg|mini|250px|desno|Judejska pustinja.]]
Pustinje kišne sjene nastaju zbog visokih planinskih lanaca koji sprječavaju vlagom bogate oblake da dosegnu područja u zavjetrini ili zaštićenu stranu planinskog lanca. Dok se zrak diže uz planinu, voda se iz oblaka naglo obori pa zrak gubi svoj sadržaj vlage. Pustinja nastaje u zavjetrinskoj "sjeni" planinskog lanca. Primjeri takvih pustinja su [[Judejska pustinja]] u [[Izrael]]u i [[Zapadna obala|Palestini]], [[Velika zavala]] na zapadu Sjedinjenih Država i dio [[dolina Antelope|doline Antelope]] u [[pustinja Mojave|pustinji Mojave]], poznatoj i pod imenom [[Visoka pustinja]], na jugu [[Kalifornija|Kalifornije]].

=== Obalne pustinje ===

Obalne pustinje općenito su smještene na zapadnim krajevima kontinenata blizu Rakove i Jarčeve [[obratnica|obratnice]]. One su pod utjecajem hladnih [[morska struja|morskih struja]] koje se kreću paralelno uz obalu. Budući da pasati prevladavaju u sustavima lokalnih vjetrova, te su pustinje manje stabilne od ostalih pustinja. Zimske [[magla|magle]], koje nastaju zbog hladnih morskih struja, često prekriju obalne pustinje sprječavajući sunčevo zračenje. Obalne su pustinje relativno kompleksne jer su pod utjecajem terestričkih, oceanskih i atmosferskih sustava. Jedna od obalnih pustinja, [[Atacama]] u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], najsuša je pustinja na Zemlji. U Atacami se rijetko može izmjeriti 1 milimetar ili više oborina jednom u svakih 5-20 godina. Ostale obalne pustinje čine [[Sechura]] u Južnoj Americi, [[pustinja Baja California]] u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]], [[Atlantska obalna pustinja]] i [[Namib]] u [[Afrika|Africi]].

Srpaste su dine uobičajene u obalnim pustinjama kao što je Namib s prevladavajućim kopnenim vjetrovima.

=== Monsunske pustinje ===

"[[Monsun]]," potječe od arapske riječi za "godišnje doba", a označava sustav vjetrova s izraženom periodičkom promjenom smjera. Monsuni nastaju kao posljedica temperaturne razlike između kontinenata i oceana. Jugoistočni pasati u [[Indijski ocean|Indijskom oceanu]], primjerice, stvaraju teške ljetne kiše u [[Indija|Indiji]] dok se kreću prema obali. Dok monsun prelazi Indiju, gubi vlagu na istočnim obroncima gorja [[Aravalli]]. Pustinja [[Thar]] (Velika indijska pustinja) i pustinja [[Cholistan]] u [[Pakistan]]u dijelovi su monsunske pustinje koja se nalazi zapadno od tog lanca.

=== Planinske pustinje ===

Planinske su pustinje aridna mjesta na velikim visinama. Najistaknutiji primjer nalazi se sjeverno od [[Himalaja]], u dijelovima [[kunlun]]skih planina i [[Tibetanska visoravan|Tibetanske visoravni]]. Mnoga se mjesta u tom području nalaze na visinama koje prelaze 3.000 metara pa im termalni režim može biti [[hemiborealna klima|hemiborealan]] ili čak [[borealna klima|borealan]]. Takva mjesta svoju ogromnu aridnost (prosječna godišnja količina oborina često je manja od 40 mm) duguju velikoj udaljenosti od najbližih dostupnih izvora vlage.

=== Polarne pustinje ===

Polarne pustinje su prostori s godišnjom količinom oborina manjom od 250 milimetara te srednjom temperaturom najtoplijeg mjeseca manjom od 10 °C. Polarne pustinje na Zemlji pokrivaju skoro 5 milijuna kvadratnih kilometara i većinom su ravnice s [[kamena podloga|kamenom]] ili [[šljunak|šljunčanom]] podlogom. U tim pustinjama istaknuta obilježja nisu pješčane nego snježne dine koje se obično javljaju u područjima gdje su oborine lokalno obilnije. Temperaturne razlike u polarnim pustinjama često prelaze točku ledišta vode. Te "smrzavajuće-otapajuće" alternacije oblikuju modelirane teksture na tlu veličine i do 5 metara u promjeru.

[[Suha dolina|Suhe doline]] na [[Antarktika|Antarktici]] bile su bez leda tisućama godina.

=== Ekstraterestričke pustinje ===

[[Mars (planet)|Mars]] je jedini planet na kojem su pronađena vjetrom oblikovana (eolska) obilježja. Iako je atmosferski pritisak na površini Marsa jednak jednoj stotini Zemljinog, globalna cirkulacija na Marsu oblikovala je cirkumpolarno pješčano more površine više od pet milijuna kvadratnih kilometara što odgovara području većem od [[Rub' al Khali]] u [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]], najvećem pješčanom moru na našem planetu. Marsovska pješčana mora uglavnom se sastoje od srpastih dina na ravnicama u blizini vječne ledene kape na sjevernom polarnom području.

Definirajući pustinju samo nedostatkom oborina radije nego također zahtijevati i eolska obilježja, svrstava suštinski sva poznata ekstraterestrička tijela kao takva. Jedino poznato tijelo za koje se smatra da ima veliku mogućnost oborina je [[Titan (mjesec)|Titan]], [[Saturn (planet)|Saturnov]] [[prirodni satelit|mjesec]]. On nema tekuću vodu već je umjesto toga moguće da ima jezera tekućeg [[metan]]a i [[ugljikovodici|ugljikovodika]].

== Pustinjska obilježja ==

[[Pijesak]] pokriva samo oko 20 posto Zemljinih pustinja. Većina pijeska nalazi se u [[pješčani pokrivač|pješčanim pokrivačima]] i pješčanim morima—ogromna područja valovitih dina koje nalikuju na morske valove "smrznute" u trenutku vremena.

Skoro 100 posto pustinjskih površina su ravnice gdje je [[eolska deflacija]]&mdash;odnošenje vjetrom fino zrnatog materijala&mdash;izložila slobodan šljunak koji se sastoji od malih [[oblutak]]a s povremenim krupnijim [[šljunak|šljunkom]]. 

Preostale površine aridnih zemalja sastavljene su od izloženih izbijanja [[kamena podloga|kamene podloge]], pustinjskih tla i [[fluvijalna taloženja|fluvijalnih taloženja]] koje uključuju [[Aluvijalna lepeza|aluvijalne lepeze]], [[slanjača|slanjače]], pustinjska [[jezero|jezera]] i oaze. Izbijanja kamene podloge obično se javljaju kao malene planine okružene ekstenzivnim erozijskim ravnima.

[[Oaza|Oaze]] su životom bogati prostori u kojima se voda doprema [[izvor (voda)|izvorima]], [[bunar]]ima ili [[navodnjavanje]]m. Mnoge su oaze umjetne. One su često jedina mjesta u pustinjama koja podržavaju usjeve i stalno nastanjivanje.

=== Tla ===

[[Tlo|Tla]] oblikovana u aridnim podnebljima pretežito su mineralna (klasificirana kao [[aridisoli]]) s malim organskim sadržajem poput soli. Uzastopna akumulacija vode u nekim tlima uzrokuje stvaranje različitih slanih slojeva. [[Kalcijev karbonat]] koji se taloži otapanjem može povezati pijesak i šljunak u tvrde slojeve nazvane "[[kalcret]]" koji oblikuju slojeve debele i do 50 metara.

[[Kališe]] je sloj crvenkasto-smeđe do bijele boje koji se nalazi u mnogim pustinjskim tlima. Kališe se obično pojavljuje u obliku gruda ili kao prevlaka na mineralnim zrnima oblikovanim složenom interakcijom vode i [[ugljični dioksid|ugljičnog dioksida]] kojeg oslobađaju korijenje biljaka ili raspadajući organski materijal.

=== Vegetacija ===

Većina pustinjskih biljaka su [[kserofit]]i, tj. podnose sušu i slanost. Neke biljke pohranjuju vodu u svojim listovima, korijenju i stabljikama. Druge pustinjske biljke imaju dugo cjevasto korjenje koje prodire kroz vodenu plohu, učvršćuje tlo i kontrolira eroziju. Stabljike i listovi nekih biljaka smanjuju brzinu pješčanih vjetrova te štite tlo od erozije.

Za pustinje je tipično da imaju biljni pokrivač koji je razasut i veoma različit. [[Sonorska pustinja]] na američkom jugozapadu ima najsloženiju pustinjsku vegetaciju na Zemlji. Veliki [[saguaro kaktus]]i pružaju utočište za pustinjske ptice te imaju ulogu pustinjskih "stabala". Saguaro raste polagano ali može doživjeti 200 godina. Kada su stari 9 godina, visoki su oko 15 centimetara. Nakon 75 godina [[kaktusi]] razvijaju svoje prve grane. Kada su potpuno narasli, saguaro kaktusi dosežu visinu od 15 metara i težinu od 10 tona. Veliki broj saguaro kaktusa nalazi se u Sonorskoj pustinji te pojačavaju opći dojam pustinja kao kaktusom bogatih zemalja.

Iako se za kaktuse često misli da su karakteristične pustinjske biljke, postoje i druge vrste biljaka koje su se dobro prilagodile aridnoj okolini. U te se biljke ubrajaju porodica [[grašak|graška]] i [[suncokret]]a. Hladne pustinje kao dominantnu vegetaciju imaju trave i grmlje.

=== Voda ===

Kiša u pustinjama pada povremeno, a pustinjske su oluje često silovite. U Sahari je izmjereno da je jednom palo 44 milimetara kiše u vremenu od 3 sata. Velike saharske oluje mogu donijeti 1 milimetar po minuti. Obično se suhi riječni tokovi, nazvani [[arroyo]] ili [[vadi]], mogu brzo napuniti nakon obilnih kiša, pa nastale [[bujica|bujice]] čine ta korita opasnima.

Iako u pustinjama padne malo kiše, one primaju vodu koju zemlja ne može upiti iz jednodnevnih ili kratkotrajnih korita koja se pune kišom i snijegom s obližnjih gora. Ti tokovi pune korita gustim blatnim muljem te obično prenose popriličnu količinu sedimenta na dan ili dva. Iako se većina pustinja nalazi u zavalama sa zatvorenim ili unutrašnjim otjecanjem, kroz nekoliko pustinja prolaze 'egzotične' rijeke koje odvode vlastitu vodu izvan pustinje. Takve rijeke prodiru kroz tla i isparavaju ogromne količine vode na svojem putovanju kroz pustinje, ali ipak njihovi obujmi zadržavaju svoj kontinuitet. Rijeke [[Nil]], [[rijeka Colorado (SAD)|Colorado]] i [[Žuta rijeka]] jesu egzotične rijeke koje teku kroz pustinje da dostave svoje sedimente do mora.

Jezera nastaju ondje gdje ima dovoljno kiše ili otopljene vode u unutrašnjim slijevovima. Pustinjska su jezera općenito plitka, privremena i slana. Budući da su ta jezera plitka te imaju maleni nagib dna, žestina vjetra može uzrokovati da se jezerske vode kreću preko mnogo kvadratnih kilometara. Kada se jezera osuše iza njih ostaje slana kora ili [[hardpan]]. Ravna površina sastavljena od gline, blata ili pijeska obavijenog korom soli naziva se [[slanjača]]. U sjevernoameričkim pustinjama postoje više od stotinu slanjača. Mnoge su ostatci velikih jezera koja su postojala tijekom zadnjeg [[ledeno doba|ledenog doba]] prije oko 12,000 godina. [[Jezero Bonneville]] je tijekom ledenog doba bilo veličine 52,000 kvadratnih kilometara i dubine 300 metara u Utahu, Nevadi i Idahu. Danas ostatci jezera Bonneville uključuju [[Veliko slano jezero]] u Utahu, [[jezero Utah]] i [[jezero Sevier]]. Budući da su slanjače aridni reljefni oblici iz vlažnije prošlosti, one sadrže korisne tragove u proučavanju klimatskih promjena.

Ravni tereni hardpana i slanjača čine ih savršenim stazama za utrke i prirodnim uzletištima za zrakoplove i svemirske brodove. Brzinski rekordi terenskih vozila postavljeni su na [[Bonneville Speedway]]ju, stazi za utrke smještenoj na hardpanu Velikog slanog jezera. Space shuttleovi prizemljuju na [[slanjača jezera Rogers|slanjači jezera Rogers]] u [[Vojna zrakoplovna baza Edwards|Edwards Air Force Base]] u Kaliforniji.

== Mineralna bogatstva ==

U aridnim se zemljama kao posljedica utjecaja klime javljaju geološki procesi koji su oblikovali, poboljšali ili sačuvali neka [[mineral]]na ležišta. [[Podzemna voda]] [[ispiranje|ispire]] mineralne [[Mineralne sirovine|rude]] i ponovno ih taloži u područjima blizu razine podzemne vode. Taj proces ispiranja koncentrira minerale u rudu koja se može iskopavati.

Isparavanje u aridnim zemljama povećava mineralnu akumulaciju u pustinjskim jezerima. Slanjače također mogu biti izvori mineralnih ležišta oblikovanih isparavanjem. Isparavanje vode u zatvorenim slijevovima taloži minerale poput [[gips]]a, različitih soli (uključujući [[natrijev nitrat]] i [[natrijev klorid]]) i [[borat]]a. Minerali koji se oblikuju u isparavajućim ležištima ovise o sastavu i temperaturi slanih voda u vrijeme taloženja.

Značajni se isparavajući izvori javljaju u pustinjama [[Velika zavala|Velike zavale]] u SAD-u. Mineralna ležišta su se proslavila zahvaljujući "timovima s 20 mula" koji su nekoć od [[Dolina smrti|Doline smrti]] do [[željeznica|željeznice]] vukli vagone natovarene boraksom. [[Bor (element)|Bor]], nastao od [[boraks]]a i isparavanjem borata, bitan je sastojak u proizvodnji stakla, keramike, glazura, poljoprivrednih kemikalija, omekšivača vode te u farmaceutici u proizvodnji lijekova. Borati se iskopavaju iz isparavajućih ležišta kod [[jezero Searles|jezera Searles]] u Kaliforniji te drugim pustinjskim mjestima. Ukupna vrijednost kemikalija proizvedenih iz jezera Searles znatno prelazi vrijednost od 1 milijarde [[američki dolar|US$]].

Pustinja [[Atacama]] u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] jedinstvena je među svjetskim pustinjama po svojem velikom izobilju mineralnih soli. Od sredine 19. stoljeća u Atacami se iskopava natrijev nitrat koji služi za proizvodnju [[eksploziv]]a i [[gnojivo|gnojiva]]. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] iskopano je skoro 3 milijuna [[tona]] natrijeva nitrata.

Vrijedni minerali smješteni u aridnim zemljama uključuju [[bakar (element)|bakar]] u Sjedinjenim Državama, Čileu, [[Peru]]u i [[Iran]]u; [[željezo]], [[olovo (element)|olovo]] i [[cink]] u Australiji; [[kromit]] u [[Turska|Turskoj]]; [[zlato]], [[srebro]] i ležišta [[uranija]]a u Australiji i Sjedinjenim Državama. Nemetalni mineralni izvori i stijene kao što su [[berilij]], [[tinjac]], [[litij]], [[glina (tlo)|glina]], [[plavućac]] i [[troska]] također se javljaju u aridnim područjima. [[Natrijev karbonat]], [[sulfat]], [[borat]], [[nitrat]], [[litij]], [[brom]], [[jod]], [[kalcij]] i spojevi [[stroncij]]a se nalaze u sedimentima i slanim vodama blizu površine koje su oblikovane isparavanjem unutarnjih vodenih površina, često tijekom nedavnih geoloških vremena.

Sastav [[Green (rijeka)|rijeke Green]] u [[Colorado|Coloradu]], [[Wyoming]]u i [[Utah]]u sadrži ležišta u [[Aluvijalna lepeza|aluvijalnim lepezama]] i isparenim slanjačama stvorenih u ogromnom jezeru čija se razina mijenjala milijunima godina. Gospodarski značajna ležišta [[trona|trone]], glavnog izvora [[natrij]]evih spojeva, te tankih slojeva [[naftni škriljevac|naftnog škriljevca]] bili su stvoreni u aridnom okolišu.

Neka od najbogatijih područja [[nafta|naftom]] na Zemlji nalaze se u aridnim i semiaridnim područjima Afrike i Srednjeg istoka, iako su [[naftno polje|naftna polja]] izvorno oblikovana u morskoj plićini. Nedavna klimatska promjena smjestila je te rezerve u aridnu okolinu.

Ipak se pretpostavlja da su ostale naftne rezerve eolskog postanka pa se i danas nalaze u humidnim područjima. [[Rotliegendes]], spremnik [[Ugljikovodici|ugljikovodika]] u [[Sjeverno more|Sjevernom moru]], povezan je s ekstenzivnim isparenim ležištima. Većina glavnih američkih izvora ugljikovodika možda dolaze iz eolskih pijesaka. Stari slojevi [[Aluvijalna lepeza|aluvijalne lepeze]] također mogu biti spremnici ugljikovodika.

== Popis pustinja ==
=== Amerike ===
*[[Atacama]] u [[Čile]]u
*[[Pustinja Mojave]], [[Velika zavala]], [[Pustinja Sonora]] i [[Chihuahuanska pustinja]]

=== Afrika ===
* [[Libijska pustinja]]
* [[Kalahari]]
* [[Sahara]]
* [[Namib]]

=== Azija-Pacifik ===
*[[Dašt-e Kavir]], središnji [[Iran]].
*[[Gobi]] u Mongoliji; [[Taklamakan]] u [[Kina|Kini]].
*[[Karakum]] u [[središnja Azija|središnjoj Aziji]].
*[[pustinja Thar|Thar]]-[[pustinja Cholistan|Cholistan]] u [[Indija|Indiji]] i [[Pakistan]]u.
*[[Dašt-e Lut]], južni [[Iran|Iran]].
*[[Kizilkum]] - [[Kazahstan]] i [[Uzbekistan]]
*[[Negev]] - južni [[Izrael]]
*[[Judejska pustinja]] - istočni [[Izrael]] i [[Zapadna obala|Palestina]]
*[[Pustinja Simpson]], [[Velika pješčana pustinja]], [[Sturtova kamena pustinja]], [[pustinja Tanami]], [[Velika Viktorijina pustinja]], [[Velika pustinja]], [[Mala pustinja]] (sve u [[Australija|Australiji]])
*[[Taklamakan]] - [[Narodna Republika Kina|Kineska]] autonomna pokrajina [[Xinjiang]] Uighur
*[[Pustinja Rangipo]] - [[Novi Zeland]]

== Više informacija ==
{{commonscat|Deserts}}
*[[Badlands]]
*[[Hidrauličko carstvo]]
*[[katabatični vjetar]]
*[[Oaza]]
*[[Opstanak u pustinji]]
*[[oborine (meteorologija)|Orografske oborine]]
*[[Outback]]
*[[Pustinjska prevlaka]]
*[[Pustinjsko i kserofitno grmlje]]

<!-- [[Kategorija:Ekologija]] -->
[[Kategorija:Geomorfologija]]
[[Kategorija:Pustinje| ]]