René Lalique
| René Jules Lalique | |
 | |
| Rođenje | 6. travnja 1860., Ay, Marne |
|---|---|
| Smrt | 1. svibnja 1945., Pariz |
| Nacionalnost | Francuz |
| Poznat(a) po | Staklena umjetnost |
| Zanimanje | dizajner stakla |
| Supruga | Marie-Louise Lambert
Alice Ledru (1870–1909), druga žena |
| Djeca | Marc Lalique Augustine-Alice Ledru René-Claude Le Mesnil Raymond Anère Georgette-Renée Lalique Suzanne Lalique-Haviland Renée Anère |
| Portal o životopisima | |
René Jules Lalique (Ay, Marne, 6. travnja 1860. – Pariz, 1. svibnja 1945.) bio je francuski dizajner stakla poznat po svojim kreacijama staklene umjetnosti, parfemskih bočica, vaza, nakita, lustera, satova i automobilskih ukrasa.[1][2][3][4]
Život[uredi | uredi kôd]
Lalique je početak života proveo učeći metode dizajna i umjetnosti kojima će se koristiti u svom kasnijem životu. Kada je imao dvije godine, njegova se obitelj preselila u predgrađe Pariza, ali je za ljetne praznike putovala u Ay. Ta putovanja kasnije su utjecala na Laliqueov naturalistički staklorez. Dvije godine nakon očeve smrti Lalique je počeo raditi kao zlatarski pripravnik Louisa Aucoca u Parizu, gdje je i umro 1. svibnja 1945. godine. René Lalique pokopan je na groblju Père-Lachaise. Njegova unuka, Marie Claude-Lalique (r. 1936), bila je staklorezac kao i on. Umrla je 14. travnja 2003. u mjestu Fort Myers na Floridi.
Edukacija[uredi | uredi kôd]
Godine 1872. kao dvanaestogodišnjak upisao je College Turgot gdje počinje crtati i skicirati. Pohađao je večernju školu u École des arts décoratifs. Tamo je radio od 1874. do 1876. te je zatim proveo dvije godine u Crystal Palace School of Art u Sydenham, Londonu. Tijekom tog vremena bio je zlatarski naučnik kod vodećeg Pariškog art nouveau draguljara i zlatara, Louisa Aucoca. Vještine grafičkog dizajna unaprijedio je u Sydenham Art Collegeu te je dalje nastavio razvijati naturalistički pristup umjetnosti.
Art Nouveau dizajner nakita[uredi | uredi kôd]
Po povratku iz Engleske radio je kao slobodni umjetnik, dizajnirajući nakit za francuske draguljare Cartier, Boucheron i druge. Godine 1885. otvorio je svoju radionicu te dizajnirao i izrađivao vlastiti nakit i druge umjetnine od stakla. Do 1890. Lalique je postao poznat kao jedan od najistaknutijih francuskih Art Nouveau dizajnera nakita; stvarao je inovativne primjerke za novu trgovinu Samuela Binga u Parizu, Maison de l'Art Nouveau. Postao je jedan od najpoznatijih u svom području, a njegovo ime postalo je sinonim za kreativnost, ljepotu i kvalitetu.
Staklorezac[uredi | uredi kôd]
Lalique je bio najpoznatiji po svojim kreacijama u staklenoj umjetnosti. Tijekom 1920-ih postao je poznat po svojem radu u stilu Art Deco. Bio je odgovoran za zidove osvijetljena stakla i elegantno obojane staklene stupove koji su ispunjavali blagovaonicu i "grand salon" Normandie te za unutrašnji namještaj, križ, oltarne pregrade, zaleđe oltara i krstionicu crkve Sv. Mateja u Millbrooku u Jerseyu (Lalique's "Glass Church").[5]
Njegova ranija iskustva u Ayu snažno su utjecala na njegov kasniji rad. Kao rezultat, mnogi od njegovih nakita i vaza prikazuju biljke, cvijeće i fluidne linije.
Unikatni i komercijalni radovi Renéa Laliquea nalaze se u kolekcijama u velikom broju javnih muzeja u svijetu, među kojima su Museu Calouste Gulbenkian u Lisabonu, Lalique muzej Hakone u Japanu, Musée Lalique i Musée des Arts Décoratifs u Francuskoj, Schmuckmuseum Pforzheim u Njemačkoj, Victoria and Albert Museum u Londonu, muzej Metropolitan i Corning Museum u državi New York, te Rijksmuseum u Amsterdamu.
Radovi[uredi | uredi kôd]
-
Duh vjetra -
Konj -
Cvrčci, Museu Calouste Gulbenkian -
1956 Rolls-Royce Silver Wraith, glass model -
Tiara, Museu Calouste Gulbenkian -
Lalique Hood ornament -
Staklena vaza -
Medusa -
Lalique stakleni kip na oltaru u Staklenoj Crkvi -
![Dragonfly lady brooch, Museu Calouste Gulbenkian, acquired from the artist in 1903[6]](//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d3/Ren%C3%A9_lailique%2C_pettorale_libellula%2C_in_oro%2C_smalti%2C_crisoprazio%2C_calcedonio%2C_pietre_lunari_e_diamanti%2C_1897-98_ca._01.jpg/120px-Ren%C3%A9_lailique%2C_pettorale_libellula%2C_in_oro%2C_smalti%2C_crisoprazio%2C_calcedonio%2C_pietre_lunari_e_diamanti%2C_1897-98_ca._01.jpg)
Dragonfly lady brooch, Museu Calouste Gulbenkian, acquired from the artist in 1903[6] -
Staklena vaza, Museu Calouste Gulbenkian -
Pendant, Museu Calouste Gulbenkian -
Ogrlica dizajnirana za Laliqueovu drugu ženu, Alice Ledru, ca 1897–99, Metropolitan Museum of Art, New York
![Dragonfly lady brooch, Museu Calouste Gulbenkian, acquired from the artist in 1903[6]](/wiki/Datoteka:Ren%C3%A9_lailique,_pettorale_libellula,_in_oro,_smalti,_crisoprazio,_calcedonio,_pietre_lunari_e_diamanti,_1897-98_ca._01.jpg)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Warmus, William. 2003. The essential René Lalique. Wonderland Press: Harry N. Abrams. New York. ISBN=9780810958364
- ↑ Rene Lalique - A Giant Among Giants. rlalique.com. Pristupljeno 5. siječnja 2016.
- ↑ René Lalique: Enchanted by Glass. Corning Museum of Glass. Corning Muzej Stakla. Pristupljeno 5. siječnja 2016.
- ↑ Lalique, more than a name. Musée Lalique. Pristupljeno 5. svibnja 2019.
- ↑ Jane Ashelford, 1980, "Lalique's Glass Church," The Journal of the Decorative Arts Society, Vol. 4, pp. 28–33.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Bayer, Patricia & Waller, Mark: The Art of René Lalique, Bloomsbury Publishing Ltd, London 1988 ISBN|0-7475-0182-3
- Dawes, Nicholas M.: Lalique Glass, Crown Publishers, London 1986 ISBN|978-0-517-55835-5
- Elliott, Kelley J. René Lalique: Enchanted by Glass, The Corning Museum of Glass, Corning, New York 2014. ISBN|978-0-300-20511-4
- Weiner, Geoffrey George Unique Lalique Mascots, The Book Guild Ltd., Brighton 2014 ISBN|978-1909-984219
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Rene Lalique Biography at RLalique.com.
- Musée Lalique službena web stranica Francuskog muzeja u potpunosti posvećenog Laliqueu