Vidi kôd stranice Rusko-turski rat (1806. – 1812.)

{{Bitka
|naziv=Rusko-turski rat (1806. – 1812.)
|sukob=rusko-turski ratovi 
|slika=[[datoteka:Athosbattle.jpg|300px]]
|opis slike= [[Aleksej Bogoljubov]]: ''Ruska [[flota]] nakon [[Bitka kod Atosa|Bitke kod Atosa]]''
|vrijeme=1806. – 1812.
|mjesto=[[Moldavija]], [[Vlaška (kneževina)|Vlaška]], [[Armenija]] i [[Dardaneli]]
|povod=
|teritorij= 
|ishod=[[Rusko Carstvo|Ruska]] pobjeda
|strana1=[[Datoteka:Flag of Russia.svg|25px|border]] [[Rusko Carstvo]]
|strana2=[[datoteka:Ottoman Flag.svg|25px|border]] [[Osmansko Carstvo]]
|strana3=
|zapovjednik1 = [[Datoteka:Flag of Russia.svg|25px|border]] [[Aleksandar Prozorovski]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|25px|border]] [[Pjotr Bagration]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|25px|border]] [[Nikolaj Kamenski]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|25px|border]] [[Mihail Kutuzov]]
|zapovjednik2 = [[File:Flag of the Ottoman Empire (Thicker Crescent).svg|border|25px]] [[Selim III.]]<br>[[File:Flag of the Ottoman Empire (Thicker Crescent).svg|25px|border]] [[Mahmud II.]]
|zapovjednik3=
|postrojbe1 = 
|postrojbe2 = 
|postrojbe3=
|gubitci1 = 
|gubitci2 = 
|posljedice3=
|bilješke=
}}
'''Rusko-turski rat (1806. – 1812.)''' bio je jedan u nizu ''Rusko-turskih ratova'', između [[Rusko Carstvo|Carske Rusije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].

== Pozadina sukoba ==

Sukob se razbuktao [[1805.]] – [[1806.]] u pozadini [[Napoleon]]skih ratova.  [[Osmansko Carstvo]], vidjelo je priliku nakon Ruskog poraza kod [[Bitka kod Austerlitza|Austerlitza]], da svrgne s vlasti proruske gospodare u ruskim vazalnim državama [[Moldavija|Moldaviji]] ([[Aleksandru Moruzi]]) i [[Vlaška (kneževina)|Vlaškoj]] ([[Constantine Ipsilanti]]). U isto to vrijeme, njihovi [[francuska|francuski]] saveznici zauzeli su [[Dalmacija|Dalmaciju]] i zaprijetili da bi mogli dublje prodrijeti u [[Dunav]]ski prostor. Na taj mogući francuski prodor, [[Rusko Carstvo|Rusi]] su odgovorili slanjem jedne armije od 40 000 ljudi u Moldaviji i Vlaškoj. [[Sultan]] je na to blokirao prolaz kroz [[Dardaneli|Dardanele]] za ruske brodove i objavom rata [[Rusko Carstvo|Rusiji]].

== Početni sukobi ==

Na samom početku, Ruski car nije koncentrirao veće snage protiv Turske, jer je njegov odnos s napoleonskom Francuskom bio neizvjesan, a glavni dio njegovih snaga bio je zauzet borbama protiv [[Napoleon]]a u [[Prusija|Prusiji]]. Velika Osmanska ofenziva na [[Bukurešt]] je brzo zaustavljena kod ''Obilestija'' ([[2. lipnja]] [[1807.]]), s malim odredom vojnika od svega 4 500 ljudi pod komandom ''Mihaila Miloradoviča''.  Napad na [[Armenija|Armeniju]], zaustavio je Ivan Gudovič s vojskom od 7 000 vojnika u [[Bitka kod Arpačaja|bitci kod
Arpačaja]] u kojoj je porazio tursku vojsku od 20 000 (18. lipnja). U međuvremenu, ''Ruska 
mornarica'' pod komandom ''Dmitrija Senjavina'' blokirala je [[Dardaneli|Dardanele]] i uništila ''tursku flotu'' u [[Bitka kod Dardanela (1807.)|bitci za Dardanele]] i [[Bitka kod Afona|bitci kod Afona]], i na taj način uspostavila Rusku supremaciju na moru.''

== Borbe između 1808. – 1810. ==

U ovom trenutku je rat bi možda završio, da nije potpisan mir iz Tilsita s [[Napoleon]]om. Ovo primirje [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandar I.]] ruski car iskoristio je za premeštanje većih ruskih snaga iz [[Prusija|Prusije]] za 
[[Besarabija|Besarabiju]]. Nakon što je južna vojska bila povećana na 80 000 ljudi, a neprijateljstva su nastavljena. Ruski vrhovni zapovjednik ''Prozorovski'' ( 76 godišnjak) napravio je vrlo mali napredak u malo više od godinu dana. Tek u kolovozu [[1809.]] je konačno uspio ''Pjotr Bagration'' sa svojom vojskom preći [[Dunav]] i zauzeti [[Dobrudža|Dobrudžu]]. Zapovjednik ''Bagration'' je nastavio opsjedati [[Silistra|Silistru]] ali se na vijest da jedna snažna turska vojska od 50 000 prilazi gradu, poplašio i povukao iz [[Dobrudža|Dobrudže]] u [[Besarabija|Besarabiju]].
[[1810.]], neprijateljstva su nastavljena, ''braća Kamenski'' porazili su turska pojačanja poslana da ojačaju obranu ''Silistre'' i odbacili su Turke iz [[Pazardžik]]a (22. svibnja). Položaj utvrde [[Silistra]] postao je beznadežan i garnizon se predao 30. svibnja.  Deset dana kasnije ''Kamenski'' je osvojio drugu jaku utvrdu, [[Šumen]]. Njegov juriš na utvrdu bio je popraćen velikim brojem poginulih. Broj poginulih bio je velik i prilikom napada na utvrdu [[Ruse]] (22. srpnja).
Ova druga utvrda nije pala do 9. rujna, nakon što je vojska ''Kamenskog'' iznenadila i opkolila veliki turski odred u ''Batinu'' (26. kolovoza). Mladi ''Kamenski'' je umro ubrzo nakon te pobjede, a novi zapovjednik, [[Mihail Kutuzov]], u skladu sa svojim opreznim karakterom, evakuirao je [[Silistra|Silistru]] i polako se počeo povlačiti na sjever.

== Rezultat sukoba ==

[[Mihail Kutuzov|Kutuzovo]] povlačenje povuklo je turskog zapovjednika, ''Ahmet pašu'', da povede svoju vojsku od 60 000 ljudi na [[Ruse]]. Bitka se zbila [[22. lipnja]] [[1811.]] kod utvrde [[Ruse]]. 
Iako je bio drsko izazvan, [[Mihail Kutuzov|Kutuzov]] je nastavio svoje snage prebacivati preko [[Dunav]]a nazad u [[Besarabija|Besarabiju]]. Nekoliko mjeseci kasnije, jedan odred ''Kutuzovljeve vojske'' potajno se vratio preko [[Dunav]]a i totalno iznenadio snage ''Ahmet paše''. U noći (2. listopada), opkolio je snage ''Ahmet paše'', više od 9 000 turskih vojnika pobijeno je tijekom noćnog napada. Sve je to navelo ''Ahmet pašu'' da se preda ''Kutuzovu'' [[23. studenog]].

Nakon rata, potpisan je ''Mir iz Bukurešta'',  [[28. svibnja]]. Tim Ugovorom [[Osmansko Carstvo|Turska]] je ustupila Rusiji [[Besarabija|Besarabiju]], iako je ta zemlja pripadala njihovoj vazalnoj državi (pašaluku) [[Moldavija|Moldaviji]]. Ugovor je ruski car [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandar I.]] potpisao [[11. lipnja]], samo trinaest dana prije [[Napoleon]]ovog napada na [[Rusko Carstvo|Rusiju]].

==Izvori ==

*Андрей Николаевич Петров: ''Война России с Турцией 1806-1812, St. Peterburg 1885-87 ''

{{Rusko-turski ratovi}}

[[Kategorija:Rusko-turski ratovi]]
[[Kategorija:Ratovi 19. stoljeća]]