Sulu (otočje)
Sulu
tausug: سُوگْ | |
|---|---|
| Otočje | |
 Otok Panguan najjužniji je otok Filipina | |
 Zemljovid otočja Sulu | |
| Položaj | |
| Koordinate | 5°38′N 120°51′E / 5.633°N 120.850°E |
| Smještaj | Jugoistočna Azija |
| Država | |
| More | Sulusko more i Celebesko more |
| Ocean | Tihi ocean |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 4068 km2 |
| Otoci | |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje • broj stan.: | Jolo, Sulu 137.266 |
| Broj stanovnika | 1.996.970 |
.svg)  Otočje Sulu Sulu na zemljovidu Filipina  | |
Sulu je otočje u jugozapadnom dijelu Filipina, koje tvori sjevernu granicu Celebeskog mora.
Otočje nije, kao što se često smatralo, ostatak kopnenog mosta između Bornea i Filipina. Umjesto toga, ono je izloženi rub malih podmorskih hrptova nastalih tektonskim naginjanjem na morskom dnu.[1] Basilan, Jolo i ostali otoci u ovom otočju ugasli su vulkanski stošci, koji se dižu iz južnog grebena. Ovo je otočje važni migracijski put za ptice.
Najveći gradovi u ovom području su na otocima Maimbung i Jolo.
Ovo je otočje domom autohtonih stanovnika Tausuga; raznih skupina Samala (ili Sama), uključujući polunomadsko pleme Badjaw; plemena Yakan i Jama Mapun. Jezik Tausug govori se naširoko na Suluu kao prvi i drugi jezik. Jezik yakan govori se uglavnom na otoku Basilanu. Brojna narječja Sinama govore se na cijelom otočju, od otočne skupine Tawi-Tawi, do otočne skupine Mapun, obala Mindanaoa i šire.
Lokalni pobunjenički pokret za nezavisnost smatra ga dijelom Morolanda.
- ↑ Scott, William Henry. (1984). "1. Archeology". Prehispanic Source Materials for the Study of Philippine History. Quezon City: New Day Publishers. ISBN 971-10-0227-2.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sulu (otočje) |