Drhtulje
| Drhutlje | |
|---|---|
 Drhtulja šarulja (Torpedo marmorata) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Chondrichthyes |
| Infrarazred: | Batoidea |
| Red: | Torpediniformes |
| Porodice | |
| Baze podataka | |
Drhtulje ili munjevite raže su skupina u infrarazredu poligača (Batoidea), plosnatih hrskavičnjača s uvećanim prsnim perajama, koje sačinjavaju red Torpediniformes. Poznate su po sposobnosti stvaranja električnog izboja u rasponu 8 – 220 volti, ovisno o vrsti. Taj izboj koriste za ošamućivanje plijena i obranu od predatora.[1] Ukupno je poznato 69 vrsta raspoređenih po 5 porodica.[2]
Najpoznatije su vrste porodice Torpedo, prema kojima je nazvano podmorsko oružje torpedo. Naziv potječe iz latinskog torpere (hrv. „utrnuti, zaustaviti se”) zbog načina obrane koji ribe u ovome redu upotrebljavaju.
Opis[uredi | uredi kôd]
Drhtulje imaju zaobljen prsni disk s dvije umjereno velike zaobljeno uglate (no ne i šiljaste) leđne peraje koje su u nekim vrstama porodice Narcinidae dodatno smanjene. Rep im je mišićav i čvrst s razvijenom repnom perajom. Tijelo im je debelo i mlohavo, a koža meka i labava bez plakoidnih ljusaka ili bodlji. Električni organ smješten im je pri korijenu prsnih peraja. Njuška im je široka; kod porodice Narcinidae velika, ali manja kod drugih. Usta, nosnice i pet pari škržnih ureza nalaze se ispod prsnog diska.[1][3]
Obitavaju u okolinama od plićaka do barem 1000 m dubine. Spore su i kreću se pomicanjem repa, za razliku od drugih raža koje koriste prsne peraje. Hrane se beskralježnjacima i manjim ribama. Vrebaju zakopane u pijesak ili drugi supstrat te love koristeći električni izboj kako bi ošamutile i uhvatile plijen.
Bioelektricitet[uredi | uredi kôd]
Drhtulje imaju organ specijaliziran za proizvodnju elektriciteta. Mnoge vrste raža i volina imaju električne organe u repu, no u drhtulja on se nalazi s obje strane glave, a struja im prolazi od donje do gornje površine tijela. Živci koji organima šalju signale granaju se, a zatim spajaju za donji dio svake pločice u baterijama.[1] Pločice se sastoje od šesterokutnih stupića složenih u saćastu strukturu. Svaki stupić sadrži između 500 i 1000 pločica modificiranog poprečno-prugastog mišićnog vlakna koje se adaptiralo iz škržnih mišića.[1][4][5] Kod morskih drhtulja, baterije su spojene paralelno, a kod slatkovodnih serijski. Serijski spoj slatkovodnim drhtuljama omogućava ostvarenje većeg napona, što im je potrebno zbog niže električne vodljivosti neslane vode.[6] Najveći napon ostvaruje drhtulja mrkulja (Torpedo nobiliana) s 220 volti.[7]
Podjela[uredi | uredi kôd]
Poznato je za 69 vrsta, a dijele se u pet porodica i 16 rodova. Potporodicu Narkidae neki smatraju potporodicom imena Narkinae. Vrste porodice Torpedinidae hrane se većim plijenom koji gutaju cijelog, a Narcinidae manjim plijenom na ili u supstratu. Obje porodice koriste elektricitet za obranu od napada, ali nije poznato koriste li ga i Narcinidae u lovu.[8]
- Hypnidae Gill, 1862
- Hypnos Duméril, 1852
- Narcinidae Gill, 1862
- Benthobatis Alcock, 1898
- Diplobatis Bigelow & Schroeder, 1948
- Discopyge Heckel, 1846
- Narcine Henle, 1834
- Narcinops Whitley, 1940
- Narkidae Fowler, 1934
- Crassinarke Takagi, 1951
- Electrolux Compagno & Heemstra, 2007
- Heteronarce Regan, 1921
- Narke Kaup, 1826
- Temera Gray, 1831
- Typhlonarke Waite, 1909
- Platyrhinidae Jordan, 1923
- Platyrhina Müller & Henle, 1838
- Platyrhinoidis Garman, 1881
- Torpedinidae Henle, 1834
- Subfamilia Torpedininae
- Tetronarce Gill, 1862
- Torpedo Duméril, 1806
- Subfamilia Torpedininae
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Martin, R. Aidan. Electric Rays. ReefQuest Centre for Shark Research. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2008. Pristupljeno 12. listopada 2008.
- ↑ WoRMS - World Register of Marine Species - Torpediniformes. www.marinespecies.org (engleski). Pristupljeno 29. studenoga 2023.
- ↑ Hamlett, William C. 1999. Sharks, Skates, and Rays: The Biology of Elasmobranch Fishes. JHU Press. Baltimore and London. ISBN 0-8018-6048-2
- ↑ Bigelow, H. B.; Schroeder, W. C. 1953. Fishes of the Western North Atlantic, Part 2. Sears Foundation for Marine Research, Yale University. str. 80–104
- ↑ Langstroth, L. & Newberry, T. 2000. A Living Bay: the Underwater World of Monterey Bay. University of California Press. str. 222. ISBN 0-520-22149-4
- ↑ Kramer, Bernd. 2008. Electric Organ Discharge. Marc D. Binder; Nobutaka Hirokawa; Uwe Windhorst (ur.). Encyclopedia of Neuroscience. Springer. Berlin, Heidelberg. str. 1050–1056. ISBN 978-3-540-23735-8. Pristupljeno 25. ožujka 2012.
- ↑ Burton, R. 2002. International Wildlife Encyclopedia Third izdanje. Marshall Cavendish. str. 768. ISBN 0-7614-7266-5
- ↑ Compagno, Leonard J.V.; Heemstra, Phillip C. 2007. Electrolux addisoni, a new genus and species of electric ray from the east coast of South Africa (Rajiformes: Torpedinoidei: Narkidae), with a review of torpedinoid taxonomy. Smithiana, Publications in Aquatic Biodiversity, Bulletin 7: str. 15–49. Pristupljeno 22. listopada 2008.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Torpediniformes |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Torpediniformes |