Suradnik:BosnianBeast1463

Povijest Bosne 15, 16, i 17 stoljeća poznaje više članova roda Malkoča, među kojima se posebno ističe Malkoč-beg Karaosmanović (sin Kara-Osmana konjičkog kapetana podrijetlom iz okolice Uskoplja.) kojega mnogi povjesničari svrstavaju u red najratobojnijih krajških begova, osim njega poznato je da je imao brata Kara Ali-bega. O njegovom osvajanjima u Hrvatskoj i Slavoniji govore brojna povijesna vrela, a zabilježile su ih i hrvatske narodne pjesme. Često se postavlja pitanje da li je Malkoč osobno ili porodično ime. Taj problem je riješio naš istoričar Hazim Šabanović na temeiju zapisa sa njegovog nišana (nadgrobnog spomenika):

Rahmetli (od Boga) pomilovani Malkoč-beg, sin Kara-Osmanov, sandžak-beg kliski prvi dan mjeseca rebi el-uhra godine 973, -Neka Allah oprosti njemu i njegovim roditeljima.

Navedeni zapis poslužio je Šabanoviću kao dokaz u slučaju tog vojskovođe (Malkoč-bega Karaosmanovica) riječ o osobnom imenu a ne o obiteljskom imenu.

Taj zaključak potvrđuje i pismo što ga je Malkoč poslao dubrovčanima 1562 godine potpisavši se kao El-fakir Malkoč bin Kara-Osmanov miri livavi Hersek = Siromah Malkoč sin Kara-Osmanov sandžakbeg hercegovački.

Osim sto otkriva ime oca tj. svoje prezime (u doba Osmanlija prezimena su se uzimala od imena svojih očeva) on nam daje i tačan datum smrti, 1. rebi el-uhra 973 god. po hidžri što odgovara 26. oktobru 1565 god. Prema mnogim relevantnim spisima koje je sakupila naša istoričarka Behija Zlatar imao je osmero djece: sedam sinova Džafera, Osmana, Omera, ibrahima, Aliju, Huseina i Hasana i kćer Hani. Malkoč-beg Karaosmanoviću je u znak zahvalnosti za uspone na bojnom polju dodjeljen sandžak-begluk nad Bosnom 1553 godine. On je sudjelovao je u napadima na Hrvatsku i Slavoniju. Sudjelovao je i u osvajanju Kostajnice 1556 god, a u septembru 1558 god prešao je Unu blizu Kostajnice i poharao hrvatske zemlje između Une i Gline te Gline i Korane. Spalio je Pernu, Zlat, Krstinju, Kladuše, Vranograd i Bojnu. No pobjeđen je u bitci pod Klanom 1559. U svoje pohode Malkoč-beg Karaosmanović često je vodio i svoja dva sina najstarijeg sina Džafera i Huseina.

Kliške kapetanije kojima je upravljao Malkoč-beg Karaosmanović:

1. staroostrovicka (Prkosi)

2. petrovacka (Petrovac)

3. kljucka (Ključ na Sani)

4. kupreska (Kupres)

5. glamočka (Glamoč)

6. hlivanjska (Hlivno)

Nije poznato kada su osmanlije osvojile Livno, Glamoč i Duvno te oklicu, samo se 1550 i 1574 spominju nahije Glamoč koja je pripadala Skradinskom kadiluku koji 1537 god ušao u sastav Kliskog sandžaka. U sastavu tog kadiluka ostal je do kraja 17 stoljeća. Središte nahije bio je Glamoč u kome je kliski namjesnik Malkoč-beg Karaosmanović sredinom 16 st, podigao džamiju. Poslije pada Klisa 1648 god i dijela Kliskog Sandžaka preostale nahije pripale su Hlivanjskom kadiluku sa sjedištem u gradu Hlivnu. Malkoč-beg Karaosmanović poginuo je 1565 a ukopan je u haremu Hiseta, kod Halil pašinog turbeta u Banja Luci. Pored njega su ukopani i sinovi Džafer-beg Malkoč prvi Gradiški-beg i Husein Malkoč.