Suradnik:DanaPezorana

Izvor: Wikipedija

Vladimir Pezo, hrvatski pravnik (Lokvičići kraj Imotskog, 1. XI. 1937). Diplomirao je i magistrirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Obnašao je razne političke i športske dužnosti: zamjenik republičkog sekretara za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu (1972–83), predsjednik Izvršnog odbora Univerzijade u Zagrebu (1984–87) i dr. Bio je direktor (od 1987) te ravnatelj (1991–2001) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. Glavno djelo: Pravni leksikon (glavni urednik, 2007).

ŽIVOTOPIS[uredi | uredi kôd]

Rođen 1. studenoga 1937. u Lokvičićima, Imotska krajina, od oca Mate, poljodjelca, umrlog 1938. i majke Anđe, kućanice, umrle 1984.

1961. ženi se s Katicom Pezo (r. Ostojić) bankarskom službenicom te 1963. dobivaju sina Zorana, filmski redatelj ADU (link na biografiju) a 1965. i sina Ozrena, diplomirani inžinjer elektrotehnike ETF

Vladimir Pezo završava osnovnu i srednju školu u Zagrebu nakon čega upisuje Pravni fakultet, isti završava, te upisuje poslijediplomski i magisterij pravnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

KARIJERA[uredi | uredi kôd]

U vrijeme SFRJ obnaša niz društvenih I političkih funkcija. 1961. postaje profesionalni društveno-politički radnik u Savezu omladine Hrvatske, točnije predsjednik Kotarskog komiteta Makarske a 1963. i Splita.

1965. dobiva titulu  predsjednika Centralnog komiteta SO Hrvatske i tu funkciju obnaša do 1968. Član je Saveza komunista Hrvatske od 1969. do 1971. u Komisiji za znanost i kulturu.

Od 1972. do 1983. zamjenik je republičkog sekretara za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu Hrvatske a od 1983. postaje savjetnik u Izvršnom vijeću Sabora SRH za izgradnju Muzejskog prostora na Jezuitskom trgu i utemeljenje Muzeja Mimara.

1984. obnaša posao savjetnika za kulturno-obrazovni program generalnog direktora Radio-televizije Zagreb te na tom položaju ostaje do 1987.

Od 1987. do 1991. Direktor je Jugoslavenskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža a od 1991. ravnatelj  Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu.

POLITIČKA AKTIVNOST[uredi | uredi kôd]

Pezo je član Saveza komunista Hrvatske od 1957. Do 1989. i bio je član delegacije SKH koja je napustila XIV. kongres SKJ u Beogradu 1989.  Obnašanje dužnosti u LZ drži nespojivim s članstvom u strankama

SPORTSKA KARIJERA[uredi | uredi kôd]

1952. godine postaje aktivni član KK Lokomotive  u mladoj ekipi,  te igra za KK Fotokemiku 1954. godine kod trenera Borisa Sinkovića.

1955. uključuje se u streljaštvo zračnom puškom SD „Domagojevi strijelci“ (?),tada u Prolazu Sestara Baković uz kino Balkan

1957. igra rukomet za Školu rezervnih oficira u Zadru

1961.organizira kotarsku Smotru mladosti u Makarskoj s Veljkom Vujatovićem , Tonćijem Bušelićem i Vidoslavom Bagurom na dan kada je Miko Tripalo svečano otvorio stadion Olimpijskog sportskog centra.

1962. godine postaje član uprave NK Hajduka , Split

Od 1968. pa sve do 1974.godine predsjednik je Saveza za fizičku kulturu Hrvatske, u istom je periodu i predsjednik Izdavačkog savjeta Sportskih novosti,

Od 1970. pa do1974. godine obnaša i dužnost potpredsjednika Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije,

Od 1969. pa do 1972. potpredsjednik je u KK Lokomotiva+ i Zagreb.

1972. postaje zamjenik voditelja jugoslavenske sportske ekipe na ljetnim Olimpijskim igrama u Munchenu.

Od 1974.do 1976 godine predsjednik je Košarkaškog saveza Hrvatske , a zatim od 1976. do 1980. godine i predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije, te vođa puta muške A ekipe na EP i SP. Zanimljivost je da je na brojnim prvenstvima i turnirima u to doba reprezentacija Jugoslavije postigla iznadprosječne rezultate osvajavši redom srebro na SP u Portoriku 1974. godine, zlato na EP u Jugoslaviji 1975, godine, srebro na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976, godine, zlatnu medalju na EP u Belgiji

1977, godine, da bi sve kulminiralo zlatom na SP u Filipinima 1978. godine i zlatom na Olimpijadi u Moskvi 1980, godine. Rijetko se koja sportska reprezentacija iz tog vremena može podičiti tako briljantnim nizom uspjeha.

Od 1976. pa do 1979. godine potpredsjednik je Izvršnog komiteta Mediteranskih igara Split „MIS 79“ i predsjednik Republičkog koordinacionog odbora za financiranje MIS '79. , a shodno teme i glavni  urednik monografije posvećene MIS 79.

1981. godine kao zamjenik predsjednika Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu, vođa je puta službene delegacije putovanja NK Dinama u daleku Australiju.

Od 1984. sve do 1987. godine član je, te predsjednik Izvršnog komiteta Univerzijade Zagreb 1987.i predsjednik Glavnog operativnog centra izvedbe Univerzijade.

Odgovorni je i  urednik monografije Univerzijada Zagreb 87.

Od nagrada i priznanja treba istaknuti trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1974. godine, plaketu „Stari plac“ i Stadion NK Hajduka 1979. godine, kao i Srebrni grb grada Splita 1980. godine,  te  Nagradu grada Zagreba 2007. godine kao istaknuti javni i kulturni djelatnik. Nagrada  je svečano uručena 31. svibnja 2007. godine na sam Dan grada Zagreba.

DRUŠTVENA AKTIVNOST:[uredi | uredi kôd]

Zamjenik predsjednika Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih aktivnosti Hrvatske

Član Koordinacionog odbora međunarodne kulturne suradnje

Član Vijeća dubrovačkih ljetnih igara

Član Savjeta filmskog festivala u Puli

Predsjednik Savjeta za osnivanje Muzeja A. T. Mimara i Muzejskog prostora u Zagrebu

Predsjednik Organizacijskih odbora velikih izložbi: Drevna kineska kultura, Riznica zagrebačke katedrale, Pisana riječ u Hrvatskoj organiziranjem posebnih izložbi Zlato Kolumbije te dijela eksponata donacije T. Mimare i prvim otvaranjem javnosti prostora vile Zagorje na Pantovčaku u Zagrebu

Predsjednik Saveza za fizičku kulturu Hrvatske

Predsjednik Košarkaškog saveza Hrvatske i KS Jugoslavije

Osnivač ljetnog sportskog centra Badija i zimskog centra Bjelolasica te časopisa Povijest sporta

Predsjednik Koordinacijskog republičkog odbora Mediteranskih igara Split 1979.

Predsjednik Izvršnog komiteta UNIVERZIJADA-Zagreb 1987.

JAVNA DJELA:[uredi | uredi kôd]

Vladimir Pezo djeluje i s autorskim prilozima u dnevnicima, tjednicima, stručnim i znanstvenim časopisima, te kolektivnim djelima referentnih ustanova objavljuje više od 200 članaka iz područja društvenih znanosti (prava, sociologije, politologije), kulture i fizičke kulture (kineziologije) (U privitku: Popis bibliografije)

Leksikografski zavod, za mandata Vladimira Peze, od 1987. objavljuje preko 60 enciklopedijskih svezaka, leksikona i drugih djela. Pezo organizira Leksikografski zavod kao posebnu državnu ustanovu  od interesa za znanost i kulturu. Takodjer priprema, objavljuje i organizira prodaju svih edicija LZ i uvelike je zasluzan za razvoj uspješne poslovne politike ustanove bez profita. U istom periodu završava izgradnju i uređenje Doma LZ u Frankopanskoj ulici (povijesna zgrada Narodnih novina). Nabavlja i ukljucuje u bazu podataka više od 200 računala s vlastitim programima LZ za sve istraživače i urednike.

Leksikografski zavod uzdize ocuvanjem djela Miroslava Krleže (Krležijana i drugi spomenici)

Uvodi Nagradu Mate Ujević za najbolje enciklopedičko djelo godine.

ZASLUGE:[uredi | uredi kôd]

Uvodi stimulativne kriterije sufinanciranja kulturnih djelatnosti Hrvatske objavljivanjem rukopisa autorskih djela i otkupom umjetničkih djela.

·        dodatno sufinanciranje programa kulturnih ustanova

·        povezivanje hrvatskih kulturnih ustanova i stvaralaca sa svijetom (Bavarska,

·        Lombardija, Ukrajina) ali i potpisivanje višegodišnjih programa s Austrijom,

·        Italijom, Kubom i Južnom Korejom

Razradjuje Odluku Sabora o četiri kapitalna objekta te praćenje i financiranje programa Hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Izravno je odgovoran za izgradnju i vođenje objekata koja su pripremljena za donaciju Ante Topić-Mimare

Prosiruje ugovor o dodatnoj donaciji Ante Topić-Mimare hrvatskom narodu

·        posebna ustanova i bez donacije ATM razvila stalnu djelatnost kojom Zagreb postaje značajno europsko likovno središte

Zalaze se za otvorenost i demokratizaciju kulture u vođenju kulturne politike osobito u izdavaštvu, likovnom životu, filmu i specijaliziranim uglednim festivalima

·        za povezivanje manifestacionih oblika i stvaranje trajnih dobara osobito pod parolom: Mediteranske igre i Univerzijada traju po petnaest dana, a objekti ostaju studentima, građanima Splita, Zagreba i Hrvatskoj i poslije Mediteranskih igara (bazeni, dvorana na Gripama, stadion na Poljudu) i disperzija programa u druge gradove Dalmacije, a poslije Univerzijade mnogi objekti u Zagrebu (studentski domovi, SRC Jarun, Mladost, Šalata, dvorane, HRTV, HPT, Bolnice, zgrade fakulteta (EF, ETF), CAOP; te ukupno 58 objekata od Zeline, Podsuseda, Bjelovara, Čakovca, Varaždina do Velike Gorice i Petrinje ili oko 185 milijuna USA dolara uložene vrijednosti

PRIZNANJA:[uredi | uredi kôd]

·        redoviti reizbori i potvrda rada svih mandata i više od dva puta na skoro svim dužnostima

·        pismena priznanja, plakete od općina, gradova i društvenih organizacija te dva

·        Titova odlikovanja za rad i zasluge za narod

·        1989. Nagrada ZAVNOH-a

·        1999. Nagrada grada Zagreba

·        2007. Odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (https://hr.wikipedia.org/wiki/Red_Danice_hrvatske) (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_07_68_2074.html)

·        2007. Nagrada grada Zagreba (https://www.zagreb.hr/u-2007-godini/1392)

ČLANSTVA[uredi | uredi kôd]

·        2000. jednoglasno izabran u Hrvatsku udrugu Rimskog Kluba (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52916), podpredsjednik do 2020.

·        Član Svjetske akademije umjetnosti i znanosti (https://en.wikipedia.org/wiki/World_Academy_of_Art_and_Science) do 2017.

·        Centar za demokraciju i pravo “Miko Tripalo, podpredsjednik Nadzornog odbora

·        2004. izabran za člana suradnika Akademije pravnih znanosti Hrvatske



Jugoslavenska košarkaška reprezentacija

ReplyForward