Suradnik:Ivica Jagodić

fra Marko Dragojević

Rodio se u Baču, a umro 21. rujna 1738. godine u Vukovaru.

Slovi kao prvi gvardijan u Vukovaru, iako je već prije službenog gvardijanata bio u više navrata predstojnik vukovarskog samostana u osnivanju (1716. – 1719; 1719. – 1726; 1729. – 1733). Za gvardijana je izabran 1730., od kada je boravio u vukovarskom samostanu. Prije uspostave vukovarskog samostana Provincija Bosne Srebrne odredila je da upravitelj vukovarskog samostana bude gvardijan iz najbližeg samostana, samostana u Baču. Fra Marko Dragojević za bačkog je gvardijana, a time i predstojnika vukovarskog samostana, izabran 1712. godine. U vukovarskoj Kronici I za fra Marka stoji napisano: za gvardijana izabran velečasni otac Marko Dragojević, muž dostojan svake hvale pred Bogom i ljudima, koji je u svoje tri godine učinio puno dobra; među ostalim, nadahnut Duhom Svetim i uz pomoć mnogopoštovanog oca Petra Pastirovića, djelatnog provincijalnog ministra, i uz sudjelovanje, mimo ostalih, poštovanoga oca Antuna Čerkića, djelatnog vikara (koji je u to vrijeme uvijek ondje boravio i imao službu), napravio je na bačkoj crkvi krov i očistio ju te izgradio jedno krilo i tako ga potpuno dovršio da je njegov nasljednik sa svojim redovnicima mogao ondje ugodno boraviti. Za vrijeme njegova mandata kao gvardijana u Baču, dok je uređivao bački samostan nakon odlaska Osmanlija, nekoliko braće franjevaca poslao je u Vukovar da za to vrijeme budu u vukovarskoj rezidenciji, u kojoj je pak bilo mjesta za svega nekoliko franjevaca. Za bačkog gvardijana ponovno je izabran 1716. godine gdje će kroz sljedeće tri godine za bačku crkvu nabaviti orgulje, a u zvoniku će postaviti novo zvono. Nakon fra Marka Dragojevića gvardijanat bačkog samostana preuzima također Bačanin fra Martin Zubanović za čije će vrijeme 1719. godine provincijal Bosne Srebrne fra Filip Surković odrediti predstojnika vukovarske rezidencije s punom vlašću nad kućom i župom u Vukovaru, a tu ulogu povjerit će fra Marku Dragojeviću. Bački gvardijan nije više mogao po svojoj volji mijenjati braću u vukovarskom samostanu, ali mu je i dalje ostavljena prednost u blagovaonici za predmoljenje molitve, a od te prednosti i časti fra Antun Bibić, kao bački gvardijan, 1723. godine odrekao se u korist fra Marka Dragojevića koji je kao predstojnik rezidencije već od 1719. godine bio neovisan o bačkom samostanu, što će se pokazati dobrim jer su fra Marko Dragojević i njegov nasljednik fra Mijo Paunović mogli uspješno započeti s izgradnjom samostana i crkve u Vukovaru.

Zbog važnosti događaja kao što je postavljanje kamena temeljca u okviru biografskog opisa o fra Marku Dragojeviću donosimo zapis iz Kronike I: Naposljetku, uz pomoć s neba, po zagovoru svetih Filipa i Jakova, Kristovih apostola, na čiju je slavu i čast sve učinjeno, te također uz pomoć, znoj i rad velečasnog oca Petra Pastirovića te provincijalnoga ministra i velečasnog oca Marka Dragojevića, djelatnoga predstojnika, kao i svih redovnika iz obitelji koji su u to vrijeme ovdje boravili…, došlo se do toga da prvi kamen bude blagoslovljen i postavljen; za taj je blagoslov i postavljanje imao mandat i ovlast od preuzvišenoga gospodina, gospodina Wilhelma Franza Nesselrodea, pečuškoga i našega biskupa, prečasni gospodin Andrija Natali, apostolski i vanjski vikar pečuškoga biskupa. I tako je rečeni prečasni Andrija Natali, želeći izvršiti nalog svoga nadređenog te udovoljiti traženju redovnika, 24. lipnja, o blagdanu svetog Ivana Krstitelja, godine poslije Kristova rođenja 1723., obučen u svećeničko ruho, svečano služio uz asistenciju pjevanu misu na mjestu na kojemu je imala biti izgrađena nova crkva.

Fra Marko Dragojević u svome je mandatu predstojnika rezidencije od 1719. godine najprije prema zapisima Kronike I pripremao građevni materijal: vapno, cigle i ostalo potrebno za buduću gradnju, i druge četiri godine nakon postavljanja prvoga kamena, kada su u zemlju položeni temelji crkve, samostana i zvonika. Povrh toga, jedno krilo samostana iznad blagovaonice, kuhinje i spremišta te iznad nužnika bilo je dovršeno na obje razine, s krovom, u cijelosti, tako da je u njemu svatko mogao prikladno obitavati. U krilu su pak nasuprot glavnim vratima crkve bila podignuta samo dva bočna zida, a i krov je bio pripremljen te pokriven crijepom. Na krilu su pak od velikih vrata samostana sve do zvonika bila podignuta samo dva zida do visine prve razine. Ne samo to već i mnogo drugoga u ovome je razdoblju učinjeno na čast Božju te svetih apostola Filipa i Jakova. Nakon njegova neumorna rada 1726. godine naslijedit će ga fra Mihael Paunović koji će nastaviti izgradnju samostana i crkve, ali već nakon tri godine, na provincijskom kapitulu u Čuntiću 28. svibnja 1729. godine, fra Marko će opet preuzeti ulogu predstojnika, a 1730. godine na intermedijalnom provincijskom kapitulu u Sinju 23. svibnja postat će i službeno prvi gvardijan u franjevačkom samostanu u Vukovaru jer je tada prema zapisima Kronike I na intermedijalnoj skupštini vukovarska rezidencija proglašena i objavljena samostanom, u kojemu je istome novom samostanu za prvoga novog gvardijana novoga samostana izabran velečasni otac Marko Dragojević, za vikara poštovani otac Nikola iz Dubočca, za propovjednika poštovani otac Šimun Blažević, a za propovjednika na njemačkome poštovani otac Paškal König… U ovoj prvoj godini zidovi crkve u cijelosti su podignuti i također je pripremljena drvena građa za krov crkve, jednako su tako podignuti zidovi onoga krila koje ide od glavnih vrata do zvonika. Također je podignut zid onoga krila koje se nalazi pored crkve te je u donjemu hodniku izgrađen i svod.

Nakon što su se stekli uvjeti za preseljenje iz stare drvene crkve u novu crkvu 15. studenoga 1732. fra Marko kao gvardijan organizirao je svečanu proslavu na kojoj je bio blagoslov nove crkve, što jednostavni zapis kroničara samostana donosi: Dolazeći u procesiji sa svećenicima i pukom iz stare crkve blagoslovio je onako kako se običavaju blagosloviti nove crkve. No zato drugi dan, 16. studenoga 1723., nakon blagoslova crkve zapisničar Kronike donosi svečani opis: Taj je dan bila dvadeset i četvrta nedjelja po Duhovima i rano ujutro krenula je procesija iz stare u novu crkvu i presveti je sakrament, uz najveću moguću svečanost i pobožnost po poštovanom ocu Antunu Bibiću, djelatnom vikaru samostana, prenesen u novu crkvu. Taj je dan bilo veliko mnoštvo ljudi, kako zbog preseljenja tako i radi oprosta grijeha. Napomena: Ovdje dolazimo u novu crkvu. Premda je bilo mnogo redovnika, ipak nisu uspjeli ispovjediti sav puk jer su oprosti bili dopušteni samo za jedan dan. Danas je poštovani otac Juraj Dubravčević, djelatni bački vikar, koji je bio usrdno pozvan na ovu svečanost, držao prvu propovijed u novoj crkvi. Mnogopoštovani otac Petar Pastirović, dekan provincije, također se udostojao doći na ovo preseljenje i danas je slavio pjevanu misu uz asistenciju: s desna je imao poštovanoga oca Bernardina Koračevića, djelatnog propovjednika, a s lijeve strane oca Karla Miloševića. Na koru je uz orgulje pjevao poštovani otac Filip iz Kapošvara.

Mandat gvardijana u Vukovaru fra Marku prestaje 1733., ali će i dalje ostati pridruženi član vukovarskog samostana jer mu pripadaju velike zasluge ne samo u izgradnji samostana i crkve već i u procvatu samostanskog života, što potvrđuje i činjenica da je u vrijeme njegova preminuća u Vukovaru boravilo 24 redovnika.

Na provincijskom kapitulu u Iloku 24. lipnja 1737. godine postao je definitor.

U jesen 1738. godine pojavila se kuga, no nije nam poznato je li preminuo od kuge ili neke druge bolesti.

U Nekrologiju Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (2014.), za 21. rujan 1738. godine i s mjestom preminuća u Vukovaru, stoji zapisano: O. Marko Dragojević, dodijeljen Kapistranskoj provinciji, umro u dubokoj starosti.