Prijeđi na sadržaj

Virtualna međunarodna normativna baza

Izvor: Wikipedija

Virtualna međunarodna normativna baza (eng. Virtual International Authority File, VIAF)[1][2][3] je međunarodna jedinstvena normativna baza. Projekt je virtualnoga povezivanja nacionalnih normativnih podataka za osobe, korporativna tijela i zemljopisne nazive.[4]

Združeni je projekt koji su 2003. godine započele američka Kongresna knjižnica (Library of Congress), Njemačka nacionalna knjižnica (Deutsche Nationalbibliothek)[4] i OCLC. Osnovan je radi uključivanja normativnih podataka različitih knjižnica u besplatnu javno dostupnu uslugu na internetu koja poboljšava identificiranje, prikaz i provođenje normativnoga nadzora u lokalnim katalozima i time pridonosi razvoju bibliografskog nadzora.[4] Projekt vodi Online Computer Library Center (OCLC).[5][6]

Krug sudionika u bazi VIAF brzo se proširio. Hrvatska Nacionalna i sveučilišna knjižnica s OCLC-em je svibnja 2013. potpisala ugovor. Do prosinca 2013. dosegao je broj sudionika 34 ustanove, od čega 23 nacionalne knjižnice, odgovorne za izradbu normativnih zapisa. Prosinca 2013. normativnih zapisa u VIAF-u bilo je 33 milijuna, od kojih se 26,4 milijuna odnosi na osobna imena. Povezani su sa 107 milijuna bibliografskih zapisa. Broj korisnika VIAF-a bio je više od milijun godišnje.[4]

Recipročno ažuriranje služi se protokolom Inicijative otvorenih arhiva (OAI-PMH).

Od 4. travnja 2012. projekt prelazi u servis OCLC-a.[7]

Zbog toga što je jedinstveni identifikator autora sam po sebi ograničene vrijednosti ako je bez povezanosti s biografskim i bibliografskim podatcima, međunarodni sustavi ISNI i VIAF, u svjetlu normativnog nadzora, djeluju u međuovisnosti. ISNI ne bi mogao nastati i održati se bez VIAF-a. Primjenom ISNI-ja raste kakvoća VIAF-u. Dodatna im je vrijednost u povezanosti normativnih i bibliografskih podataka.[8]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hrvatsko knjižničarsko društvoArhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2017. (Wayback Machine) Skupovi. 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva. Predavanje 16. listopada 2014.: Ana Knežević Cerovski: Virtualna međunarodna normativna baza - VIAF i identifikator ISNI u kontekstu bibliografske kontrole i njihova implementacija u normativnu bazu NSK (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  2. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Međunarodna suradnja, 16. prosinca 2011. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  3. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u ZagrebuArhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2017. (Wayback Machine) Održana 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskoga društva „Knjižnice – od misije do strategije“, 22. listopada 2014. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  4. a b c d Nacionalna i sveučilišna knjižnica u ZagrebuArhivirana inačica izvorne stranice od 22. ožujka 2017. (Wayback Machine) Normativna baza Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postala dijelom virtualnoga skupnog kataloga VIAF, 16. prosinca 2013. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  5. Kelley, Michael; Schwartz, Meredith. 2012. VIAF service transitions to OCLC. Library Journal (engleski). Media Source. 137 (8): 16
  6. VIAF. OCLC.
  7. Murphy, Bob. 4. travnja 2012. Virtual International Authority File service transitions to OCLC; contributing institutions continue to shape direction through VIAF Council (engleski). OCLC. Pristupljeno 7. veljače 2017.
  8. Hrvatsko knjižničarsko društvoArhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2022. (Wayback Machine) Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br.1/3 2014., str. 39-40 (pristupljeno 4. veljače 2018.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]