Đuro Pavić
Đuro Pavić (u mađarskim izvorima: Pávics György[1]) (Salanta, 1940.) je hrvatski pjesnik iz Mađarske. Pisao je pjesme.
Po struci je bio prosvjetni radnik. Za hrvatsku je zajednicu u Mađarskoj značajan jer se u teškim uvjetima borio protiv asimilacijske politike komunističke vlasti u Mađarskoj.
Djela je pisao u razdoblju od 1969. do 1977. Po stilskom razdoblju ga se svrstava u "etapu novih strujanja", a pjesme su mu "na granici tradicionalnog pjevanja i suvremenog lirskog iskaza".[2]
Nakon što je objavio svoju zbirku Dosta/Elég, povukao se iz javnog života.
- Dosta/Elég, Pečuh, 1990.
- Szupertigris (prevoditelj)[3]
Neke pjesme su mu ušle u antologiju hrvatske poezije u Mađarskoj 1945. – 2000. urednika Stjepana Blažetina Rasuto biserje.
Svojim djelima je ušao u antologiju Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj = Poemaro de kroatoj en Hungario, urednika Đure Vidmarovića, Marije Belošević i Mije Karagića.[4]
- Hrvatska književnost u Mađarskoj[neaktivna poveznica]
- Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, 2008., str. 131
- ↑ (mađ.) KISEBBSÉGEK BARANYÁBAN Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine)
- ↑ *Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, 2008., str. 131
- ↑ Hravsko kazalište u Pečuhu[neaktivna poveznica]
- ↑ Hrvatska matica iseljenika Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2011. (Wayback Machine) Predstavljanje knjiga HES-a i uručenje Nagrade HMI Silvije Strahimir Kranjčević, 14. i 15. studenoga 2008.
