Šećerna bolest

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Diabetes mellitus (lat.)
Klasifikacija prema MKB-10
E10.0 Dijabetes melitus ovisan o inzulinu
E11.0 Dijabetes melitus neovisan o inzulinu
E12.0 Dijabetes melitus uvjetovan pothranjenošću (malnutricijski)
E13.0 Drugi specificirani dijabetes melitus
E14.0 Dijabetes melitus, nespecificirani

Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu.U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i injekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.

Znaci šećerne bolesti su:

  • često i obilno mokrenje (poliurija)
  • umor/slabost
  • zamagljen vid
  • žeđ
  • naglo mršavljenje

Tipovi šećerne bolesti[uredi VE | uredi]

Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

Tip 1 šećerne bolesti[uredi VE | uredi]

  • Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin.
  • Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
  • Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.
  • Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.

Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan, i može uključivati sljedeće simptome i znakove:

  • učestalo mokrenje (polakisurija)
  • prekomjernu žeđ (polidipsija) i suhoću usta
  • izraziti umor/nedostatak energije
  • stalnu glad
  • nagli gubitak težine
  • smetnje vida
  • ponavljane infekcije

Tip 2 šećerne bolesti[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Šećerna bolest tip 2

  • Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.
  • Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom.
  • Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.
  • Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Gestacijski dijabetes[uredi VE | uredi]

Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

Komplikacije šećerne bolesti[uredi VE | uredi]

Komplikacije šećerne bolesti dijele se u akutne i kronične komplikacije.

Akutne komplikacije[uredi VE | uredi]

Akutne komplikacije šećerne bolesti su:

  • Dijabetička ketoacidoza
  • Hipoglikemija
  • Hiperosmolarno neketotičko stanje
  • Dijabetička koma
  • Acidoza mliječnom kiselinom

Kronične komplikacije[uredi VE | uredi]

Kronične komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na vaskularne komplikacije i nevaskularne komplikacije:

  • Vaskularne komplikacije:
    • mikroangiopatije:
      • dijebetička retinopatija
      • dijebetička nefropatija
    • makroangiopatije:
      • koronarna bolest
      • periferna vaskularna bolest
      • cerebrovaskularna bolest
  • Nevaskularne komplikacije:
    • neuropatije:
      • mononeuropatija
      • polineuropatija
  • Dijabetičko stopalo - najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana međusobnim djelovanjem vaskularnih (mikorangiopatija i makroangiopatija) i nevaskularnih komplikacija (neuropatija).

Dijagnosticiranje[uredi VE | uredi]

Dijabetes mellitus karakteriziran je rekurentnom ili perzistentnom hiperglikemijom, te se dijagnosticira demonstriranjem jednog od sljedećeg:

  • razina glukoze u krvi (GUK) veća je od 7,0 mmol/L (126 mg/dL) pri posti;
  • GUK (glukoza u krvi) je veći od 11,1 mmol/L (200 mg/dL) dva sata nakon uzimanja 75 g glukoze oralno kao pri testu tolerancije glukoze,
  • simptomi hiperglikemije i GUK viši od 11.1 mmol/L,
  • glikozilirani hemoglobin veći od 6,5%.[1]


Liječenje[uredi VE | uredi]

U liječenju šečerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samopraćenje i samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i tjelovježbom, nakon čega nastupa liječenje lijekovima (antidijabeticima).

Od oralnih hipoglikemika se koriste derivati sulfonilureje (npr. klorpropamid, glibenklamid, glikvidon), meglitinidi, bigvanidi (metformin), tiazolidinedioni, inhibitori alfa-glukozidaze (akarboza). Različite vrste inzulina također se koriste u terapije. Od novijih lijekova spominju se peptidni analozi (stimulatori inkretina, inhibitori dipeptidil peptidaze 4, analozi amilina).

Izvori[uredi VE | uredi]