Alacaluf

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Žena Alacaluf.

Alacaluf (Halakwulup, Kaweshkar, Qawasqar, Kaweskar, Kawésqar, Kawesqar). -Gotovo nestali indijanski narod iz južnog Čilea nastanjen u području Mageljanovog tjesnaca (Estrecho de Magallanes), na sjever do otoka Guaitecas. Alacaluf [1]

Alacalufi (ili Qawasqar, Alacalufe) s još par plemena Cálenches (ili Calenes, Calen, Caleuches ili Calenches, na Golfo de Penas, Estuario de Calén); Yequinahue (Yekinauer), Chono ?, Tajatafes (Tayataf, Taíjataf; na isla Guarello), Keyes (Key-Yus), Caucahues, Adwipliin (ogranak Pecheré Indijanaca), Enoo (možda sinonim za Pecheré) , Pecheré, Huemul (ogranak Pecheré Indijanaca) Lecheyeles i moguće još neki pripadaju istoimenoj jezičnoj porodici Alacalufan.

Alakalufe geografski i jezično dijele na Sjeverne (Qawasqar, uključujući i Chono, na Golfo de Peñas), Središnje ( Estrecho de Magallanes, Punta Delgada, Peninsula Brecknock) i Južne u susjedstvu Yahgan-a, na krajnjem jugu Ognjene Zemlje. Alakalufi Aksanas sa Puerto Eden-a govore varijantom sjevernog alakalufskog jezika. Naš jedriličar Mladen Šutej na svome putu oko rta Horn, našao ih je 17 u Puerto Edenu. Opisao ih je kao siromašan narod koji živi od ribolova. Novce koje dobiju za gorivo (čamaca) potroše na pivo.

Ime Alakalufa možda je došlo od yahgan-skog 'Aala Kaluf' u značenju zapadni narod /zapadnjaci/ sa noževima od školjaka(engl. Western men with mussel-shell knives'). Naziv Kawéskar znači "hombres que llevan piel".

Alakalufi žive u hladnom i vlažnom podneblju, bave se ribolovom i hvatanjem drugih morskih životinja, osobito školjaka i rakova, morskih sisavaca i ptica. Imaju izuzetno visok bazalni metabolizam i sposobni su potpuno goli hvatati morske životinje u veoma hladnoj vodi. Veliki kanu je njihovo glavno prijevozno i transportno sredstvo. U njemu provode većinu vremena, krstareći uz razvedenu čileansku obalu uvijek u potrazi za hranom. Nastamba Alacalufa [2]

Alakalufi nemaju stalnih naselja. Malena porodična grupa od oca, majke i neoženjene/neudane djece najveća je socijalna, ekonomska i politička jedinica koju poznaju. Ponekad na ovakvim lutanjima ipak mogu sudjelovati dvije do tri obitelji. Manje kolibe grade od kore drveta ili kože. Vjeruju u vrhovno biće Xolas (Kholas). [3]

[4]

O čilskim Kaweshkarima pisao je čilsko-hrvatski povjesničar Sergio Laušić Glasinović.[1][2]

Literatura[uredi VE | uredi]

BIRD, Junius 
1946 "The Alacaluf", Bull Bur. Amer. Ethnol., 143, HSAI 1, Washington D.C., p. 55-79.
SKOTTSBERG, Carl 
1913 "Observations on the natives of the patagonian channel region", American Anthropologist, 15, 4, p. 578-616.
ORQUERA, Luis A. y Ernesto L. PIANA 
1990 "Canoeros del extremo austral", Ciencia Hoy, 1, 6, Buenos Aires, p. 18 - 27.
MOLINA, Manuel J. 
1970 "El idioma "aksanas" de los canoeros de los canales patagónicos occidentales: una crítica a D. Hammerly Dupuy", Anales de Arqueología y Etnología, 24-25, Mendoza, p. 251-254.
LOUKOTKA, Čestmir 
1968 Classification of south american languages, Los Angeles, 454 p.
LEHMANN-NITSCHE, Robert 
1919 "El grupo lingüístico alakaluf de los territorios magallánicos", Revista del Museo de La Plata, 25, Buenos Aires, p. 15-69.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Los kaweshkar, primeros navegantes del estrecho”. Impactos, Punta Arenas, vols. 15 al 19., 1990
  2. Lenguas australes

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]