Ana od Hohenstaufena

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)

Ana od Hohenstaufena (1230.travanj 1307.) bila je nicejska (bizantska) carica, nasljednica Irene Laskaris te prethodnica Elene Bugarske.[1] Bila je nazvana po svojoj baki, Konstanci od Sicilije.

Anin sarkofag u crkvi San Juan del Hospital u Valenciji s natpisom: „Ovdje leži gospa Konstanca Uzvišena, carica Grčke“.

Rođena je 1230. kao Konstanca, kći cara Fridrika II.,[2] koji je bio i kralj Sicilije.[3] Majka joj je bila očeva konkubina Blanka Lancija.[4] Konstancin je brat bio kralj Manfred Sicilski, muž bizantske princeze Helene Anđeline.[5]

Konstanca se udala za nicejskog cara Ivana III. Duku Vataca[6][7] (grčki Iōannēs III Doukas Vatatzēs).[8][9] Vjenčali su se 1244. Konstancino je ime bilo neobično Grcima te je ona uzela drugo ime, Ana.[10] Ana i njen muž car nisu imali djece.

Nakon smrti cara Ivana, njegov je sin Teodor II. Duka Laskaris postao novi car Nicejskog Carstva. Anin je otac već bio mrtav.

Mihael VIII. Paleolog se zaljubio u Anu te ju je htio oženiti, ali ona ga je odbila.[11] Ana je krenula 1263. prema Siciliji. Neko je vrijeme živjela na dvoru svog brata Manfreda, a nakon njegove je smrti otišla na dvor kralja Jakova I. Aragonskog. Tamo je bila njena nećakinja, Konstanca Sicilska, kraljica Aragonije. Ona je bila kći Manfredova.

Ana je postala redovnica te je umrla u travnju 1307.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Cawley, Charles. 2006–2007. Ivan Asen II 1218–1241, Koloman I 1241–1246, Mihail II Asen 1246–1257. Medieval Lands. Foundation for Medieval Genealogy
  2. Historia Sicula
  3. Steven Runciman, The Sicilian Vespers (Cambridge University Press, 2000.)
  4. Natale Ferro, Chi fu Bianca Lancia di Agliano
  5. D. J. Geanakoplos. Greco-Latin Relations on the Eve of the Byzantine Restoration: The Battle of Pelagonia-1259, Dumbarton Oaks Papers.
  6. Listing of John III and his wives in "Medieval lands" by Charles Cawley. The project "involves extracting and analysing detailed information from primary sources, including contemporary chronicles, cartularies, necrologies and testaments."
  7. Michael Borgolte, Bernd Schneidmüller. Hybride Kulturen im mittelalterlichen Europa/Hybride Cultures in Medieval Europe. Oldenbourg Verlag.
  8. Brak Ivana i Konstance zabilježili su Georgije Akropolit i Đuro Pahimer.
  9. Alice Gardner. The Lascarids of Nicaea: the Story of an Empire in Exile.
  10. Prema Nikeforu Blemmydesu, Ana je imala važnu suparnicu na dvoru – guvernantu Marchesu della Friccu, u koju se car Ivan zaljubio.
  11. Geanakoplos, Emperor Michael Palaeologus and the West (Cambridge: Harvard University Press, 1959.)