Bespilotna letjelica
Bespilotna letjelica je letjelica ili zrakoplov bez posade, koja se može nadzirati na daljinu ili letjeti samostalno uporabom unaprijed programiranog plana leta ili pomoću složenih autonomnih dinamičkih sustava.
Bespilotne letjelica se često rabe u vojne svrhe za izviđanje i napad na ciljeve kao i za brojne civilne zadače, kao što su vatrogasni zadatci, policijsko praćenje ili istraživanje terena.
Veličina bespilotne letjelice su u rasponu od samo nekoliko milimetara (mikro UAV) do veličine zrakoplova s 40 m raspona (Global Hawk).
Uz minijaturizaciju tehnologije tijekom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, zanimanje za bespilotnie letjelice je naraslo. Prva generacija bila je uglavnom namjenjena izviđanju, ali neki su opremljeni s oružjem, kao što su MQ-1 Predator koji je uključivao rakete zrak-zemlja.
Hrvatska vojska koristila je bespilotne letjelice u pripremi operacije Oluja za fotografiranje i snimanje neprijateljskih položaja.
Proizvođači [uredi]
Glavni proizvođači bespilotnih letjelica za vojsku su Northrop Grumman, Lockheed Martin i Boeing kao i manje tvrtke kao primjerice General Atomics, Sikorsky i AAI. Ne-američki proizvođači su EADS, Dassault Aviation, TAI, IAI, Saab i BAE Systems.
Manji proizvođači bespilotnih letjelica su primjerice:
- Alpi Aviation
- Denel
- Diamond Aircraft
- Finmeccanica
- Hellenic Aerospace Industry
- EMT
- Jakowlew
- Kamow
- microdrones
- Schiebel Elektronische Geräte
- Swiss UAV
- Vestel
Galerija [uredi]
-
LUNA
-
Diehl BGT defence Minihelikopter
-
UCAV/URAV: RQ-1 Predator US Air Force
-
Camcopter S-100 s raketama
-
Sikorsky Cypher
-
Swiss UAV NEO S-300
Vanjske poveznice [uredi]
- UAVs world classification
- GlobalSecurity.org (engl.)
- prvi-hrvatski-bespilotni Prvi Hrvatski bezpilotna letjelica
- Bespilotne letjelice za nadzor mora
- Sestrinski projekti
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bespilotna letjelica |
|
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bespilotna letjelica |
