Bitka za Taierdžuang

Bitka za Taierdžuang
Dio Drugog kinesko-japanskog rata
Ulične borbe u Taierdžuangu
Datum 24. ožujka 1938. - 7. travnja 1938. Lokacija Taierdžu (Šandung), Pidžou (Đjangsu) Ishod Kineska pobjeda
Sukobljeni
Narodna revolucionarna vojska Sovjetski dobrovoljački odred	Japanska carska vojska, Japanska armija u sjevernoj Kini
Vođe
Li Zongren Han Fuju Pang Bingxun Sun Lianzhong Han Deqin Bai Chongxi Sun Zhen Tang Enbo Wang Mingzhang Zhang Zizhong	Rensuke Isogai Itagaki Seishiro
Vojne snage
100.000 vojnika u 10 divizija	30.000 vojnika u 2 divizije
Posljedice
poginulo, ranjeno ili nestalo 30.000 vojnika	poginulo, ranjeno ili nestalo 16.000 vojnika, ~30 tenkova, ~70 oklopnih transportera, brojna druga vojna oprema

Bitka za Taierdžuang (kin. 臺兒莊會戰 / 台儿庄会战, Tái’érzhūang huìzhàn) vođena je od 24. ožujka do 7. travnja 1938. i dio je Drugog kinesko-japanskog rata između Republike Kine i Japanskog Carstva.

Taierdžuang nalazi se na istočnoj obali Carskog kanala a u to vrijeme je bio garnizonski grad u blizini bojišta, sjeveroistočno od Sjudžoua, značajnog željezničkog raskrižja. Pored toga, u Sjudžou se nalazila i komanda Kuomintanga za 5. ratnu zonu.

Ova bitka bila je dio japanskog plana za osvajanje Sjudžoua, velikog grada na istoku, zbog čega ju dio povjesničara smatra dijelom bitke za Sjudžou. Kinezima je uspjelo kod Taierdžuanga opkoliti Japance, a nizom različitih gerilskih aktivnosti potpuno su prekinuli japanske linije opskrbe, tako da su od početka travnja japanske trupe mogle biti ospskrbljivane još samo iz zraka, što niti iz daleka nije bilo dovoljno za dugotrajni otpor.

28. ožujka manja skupina japanskih vojnika potkopala je obzide oko Taierdžuanga i pokušala iznutra osvojiti grad. No, kineski branitelji su ih otkrili i ubili. Tijekom slijedećeg tjedna, obje strane smatrale su dijelove grada i okolice svojim teritorijem.

Bez obzira na značajnu brojčanu nadmoć branitelja, Japanci su pokušali frontalnim napadom osvojiti grad. Kinezi su 6. travnja još dobili i pojačanje te su uspjeli osloboditi grad od japanskog obruča, a Japanci su se povukli. Radi očuvanja vlastitih snaga, Kinezi ih nisu progonili, što se kasnije pokazalo kao značajna strateška pogreška.

Usprkos velikog slavlja ove pobjede diljem Kine, Japanci su danima poricali svoj poraz. Novinske izvještaje svjetskih agencija o kineskoj pobjedi su u početku ignorirali, no sredinom travnja je zbog toga u Tokiju došlo do krize vlade.

Uspjeh kod Taierdžuanga bio je prva velika pobjeda nacionalističke koalicije, a istovremeno označio je i kraj mita o japanskoj nepobjedivosti i odrazio se na borbeni moral obaju strana.

Izvori

• Hsu Long-hsuen and Chang Ming-kai, History of The Sino-Japanese War (1937-1945) 2. izdanje, 1971. preveo Wen Ha-hsiung, Chung Wu Publishing; Taipei, Tajvan, Republika Kina, str. 221-230.
• Bitka za Taierdžuang