Branko Lentić
Branko Lentić (Milna, 1930.) je hrvatski novinar i redatelj dokumentarnih filmova.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
[uredi] Novinarski i redateljski rad
U novinarstvu od 1966. Sav radni vijek proveo je na Hrvatskoj televiziji, od početka 1966. do umirovljenja 1993., te nakon njega kao autor dokumentarnih filmova i mentor mlađih novinara. Počeo je kao autor i urednik emisija za mlade. Pročuo se dokumentarnom serijom Objektiv 350.
Bio je urednik programa Televizije Zagreb 1969.-1972., kada je smijenjen jer se nije odupro hrvatskom proljeću.
U početku osamdesetih godina izborio se, potaknut suradnjom Alpe-Adria, da se 1982. pokrene televizijski magazin Alpe-Dunav-Jadran. kroz koji je Televizija Zagreb približavala publici ideju srednjoeuropskog zajedništva, unatoč protivljenjima iz krugova Jugoslavenske radiotelevizije. "S beogradske televizije su govorili kako ponovno želimo uspostaviti Austro-Ugarsku i slično."[1]
Bio je prvi direktor Hrvatske televizije 1990.-1992.
Bio je i predsjednik Međunarodnog konzorcija za koprodukciju dokumentarnih filmova, koji je okupio niz televizijskih kuća (BBC, NTV, RAI, STV), te član žirija na mnogim festivalima u zemlji i svijetu.
Autor je više od dvjesto dokumentarnih filmova. Njihova dokumentarna vrijednost priznata je odmah, ali tek kasnije su ustalilo mišljenje o njihovoj izrazitoj filmskoj vrijednosti. Već Ssdamdesetih godina svjetski televizijski stručnjaci počinju proučavati Lentićev specifičan stil i pisati o njemu. Lentić snima kao naizgled distanciran svjedok, bez komentiranja, uspostavljajući tako izravan kontakt publike s „malim“, praktički anonimnim junacima svojih filmskih priča. "Svaki čovjek“ , kaže Lentić, „može biti junak filma. Samo to treba znati vidjeti".[2]
Među tim filmovima kultni status ima Iza Lože, kroniku gledišta splitskih dokoličara na Gaginu štekatu Iza Lože. Svjedok polazi od uplakane djevojčice u modrom kaputiću u koloni izbjeglica iz Vukovara. Žulj opisuje pridošlice, radnike koji traže posao i mogućnosti boljega života, nastanjeni u faveli iznad Rijeke, često i bez struje i bez vode, stvarajući obitelji, pokušavajući živjeti neki normalan život. Mjesto koje hoće živjeti o Vranjičanima kojima život ugrožava cementara i azbest snimljen je 1976., a danas gotovo da je aktualniji. Svi ti i mnogi drugovi Lentićevi filmovi su ne samo dokument svoga doba, nego i izvrsni filmovi, temeljeni na minimalnoj poetici dokumentarca.
[uredi] Obitelj
Brat je skladatelja Milana Lentića.
[uredi] Filmografija (djelomična)
- Ljudi s periferije (1967.)
- Grga (1968.)
- Zagreb – bijeli grad (1969.)
- Đurđica Bjedov ili o sreći (1970.)
- Zadar je najbolji (1974.)
- Dinamitaši (1974.)
- Dobro jutro, Avdići (1975.)
- Mjesto koje hoće živjeti (1976.)
- Tjedan jednog liječnika (1976.)
- Žulj (1976.)
- IV f (1977.)
- Iza Lože (1978.)
- Govori Tijarica (1979.)
- Tajna djedove tamburice (1982.)
- Svjedok (1994.)
[uredi] Nagrade i priznanja
- Brojne domaće i strane nagrade za dokumentarne emisije odnosno filmove
- Nagrada "Otokar Keršovani" za životno djelo (2001.)
[uredi] Izvori
![]()
Nedovršeni članak Branko Lentić koji govori o novinaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.