Crkva sv. Martina biskupa u Vranjicu

Zvonik crkve

Crkva sv. Martina biskupa u Vranjicu, zaštićeno kulturno dobro

Opis dobra

Prema prijepisu povelje kralja Krešimira II mjesto Vrana (Durana) današnji Vranjic spominje se kao mjesto koje već 950 godine ima crkvu posvećenu sv. Martinu biskupu, sv. Stjepanu Papi i mučeniku te Djevici Mariji. 1080 godine posjede Vranjica (Vrana) kralj Zvonimir daruje splitskom nadbiskupu Lovri, te je Vranjic od tada u posjedu splitske nadbiskupije. Crkvica ostaje jedinom crkvom na poluotoku sve do odlaska Turaka 1648. godine. Za župnika Šimuna Grubića crkva se ruši i djelomično obnavlja a djelomično širi, što je obilježeno uklesanim natpisom na ploči nad glavnim ulazom u crkvu. Crkva je proširena i nadograđena, zadržan je zvonik na preslicu sa stare crkve a dogradnje se vrše kamenjem stare crkve, djelomično antičkim spolijama te kamenjem nađenim u moru. Crkva je jednobrodna longitudinalna građevina orijentirana istok zapad.Duga je 17,80 metara, a u najširem dijelu široka 12 metara. Pokrivena je dvoslivnim krovom na kojem je kupa kanalica. Pravokutni ulazni dio širi se u uzdužni glavni brod čiji su zidovi raščlanjeni s po tri oltarne niše lučnog završetka sa segmentim kamenom u sredini luka. Pravokutno svetište povišeno je od glavnog broda za četiri mramorne stepenice i osvijetljeno trima jednolučnim prozorima s geometrijskim vitrajem. S vanjske strane svetištu su simetrično dodane sakristija na sjeveru i pomoćni ulaz na jugu. Crkva je građena od pravilno klesanog kamenja, u baroknom slogu. Pročelje je jednostavno oblikovano, rasčlanjeno jednokrilnim vratima s klesanim dovratnicima i profiliranim nadvratnikom, te rozetom i zvonikom na preslicu s tri luka za zvona. Oblikovanje pročelja i zvonik na preslici crkva je zadržala kroz sve svoje faze. Ipak 1930. godine uz crkvu je podignut samostojeći kameni zvonik. Zvonik završava s triforama na sve četiri strane i četverostrašnim krovićem s kupom kanalicom. Uz uske monofore na zvoniku je ispod trijema s triforama javni sat. Bočne strane gl. broda raščlanjene su s po dva polukružna prozora oko jednokrilnih vrata iznad kojih je okulus dok su bočne strane ulaznog dijela rasčlanjene biforom. U unutrašnjosti nad glavnim ulazom diže se drveni kor na kojem su Brandlove orgulje iz 1931. godine. Unutrašnjost crkve oslikao je 1929. godine slikar Jozo Kljaković, uz pomoć Vjekoslava Paraća i Krste Hegedušića. Solinjanin Kljaković freske poklanja svom rodnom mjestu a ikonografski program složen je zajedno s don Franom Bulićem, također rođenim vranjičaninom. U svetištu iza glavnog oltara naslikane su freske Sveto Trojstvo, Posljednja večera i Čudotvorni ribolov u apsidi; Sv. Ćiril i Metod, Sv. Petar i Pavao, simboli evanđelistâ, Solinski mučenici i Sveti Jeronim na bočnim zidovima. Freske su rađene monumentalnim klasicističkim stilom, mirnih ploha i velikih volumena karakterističnih za fresko slikarstvo J. Kljakovića. U prikazu Posljednje večere izrađuje svoj autoportret, dok su mu za obje freske živi modeli bili mještani Vranjica. Ikonografski program koji spaja dalmatinske svece, mučenike i živi narodni puk jedinstven je u Dalmaciji .Fresku s prikazom anđela svirača na koru i ulje na platnu s prikazom sveca titulara crkve sv. Martina izvod Vjekoslav Parać sam, ali približavajući se Kljakovićevom stilu i radeći prema njegovim kartonima. U crkvi danas šest oltara, veliki mramorni neobarokni oltar sa svetohraništem, kameni oltar prema puku ispred njega te bočni oltari : Sv. Križa, gospe od Zdravlja, Duša u čistilištu, i sv. Martina. Posebno se valorizira četrnaest slika postaja Križnog puta. Ciklus slika Križni put iz župne crkve sv. Martina u Vranjicu obuhvaća svih četrnaest postaja križnog puta. Slike su potpisane, na poleđini nalazimo ime autora Ferdinanda Candelle, te dataciju 1846. godinu. Iako se radi o pučkom, naturalističkom prikazu ovo je rijedak primjer sačuvanih prikaza Križnog puta signiran i datiran. Četrnaest slika registrirano je te restaurirano kroz program zaštitnih radova Ministarstva kulture RH. Okoliš vranjičke crkve popločan je kamenim pločama (neke od njih su nadgrobne ploče iz starije crkve) i hortikulturno sređen. Ispred crkve postavljena je brončana bista don Frane Bulića rad Ivana Meštrovića. Uz nju je i kameni spomen Putu sv. Martina. Na južnoj strani dvorišta kamene su spomen-ploče dvojice vranjičkih župnika (don Ante Braškića i don Radovana Jerkovića) žrtava komunističkog režima. U dvorištu crkve privremeno su pohranjeni sarkofazi i kameni spomenici pronađeni u arheološkim istraživanjima tijekom nadogradnje vranjičke rive. Spomenici su dio fundusa Arhološkog muzeja u Splitu. Slojevitošću i vrsnoćom izrade arhitektonskih elemenata gdje se povijesni slojevi skladno uklapaju u novu cjelinu, te jedinstvenim oslicima koji prožimaju arheologiju kršćanstva na ovim prostorima sa suvremenim ikonografskim prikazom vranjička crkva je jedinstveni spomenik kulutre u Dalmaciji.

Zaštita

Pod oznakom Z-6912 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".

Izvori

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.