Dalmatini

Izvor: Wikipedija

Dalmatini (mađ. dalmat) su jedna od skupina Hrvata u Mađarskoj.

Zemljopisna distribucija[uredi | uredi kôd]

Žive Sjeverno od Budimpešte, u Senandriji, gdje su nazočni još od polovice 16. stoljeća.[1]

Postoje i u Segedinu, a zabilježeni su i u drugim krajevima. Danas nijedan od njih ne govori njihovim narječjem hrvatskog jezika, asimilirali su se u Mađare, ali su zadržali svijest o svojem podrijetlu i čuvaju svoje običaje.[2] Njihov govor je zabilježen u posljednji trenutak.[3]

Običaji[uredi | uredi kôd]

Tradicionalni blagdan tih Hrvata je Dan Sv. Ivana Krstitelja (Ivanjdan). Do 1930. ga se slavilo u izvornom obliku. Kasnije, od 1975. se zaslugom senandrijske Hrvatice Eve Drobilić taj običaj, kao i još neke druge (dodole, dalmatski ukop)[1] obnovilo i od onda se održava tradicionalno. Danas ga organizira hrvatska manjinska samouprava[4][5]

U Mađarskoj je za doba Ivana Antunovića izlazio Danica ili kalendar za u Ugarskoj živeće Bunjevce, Šokce, Hrvate, Bošnjake i Dalmatince.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Hrvatski glasnik, 33/2006.Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2007. (Wayback Machine) Dalmatinci na sjeveru Madžarske, 17. kolovoza 2006.
  2. Hrvatski glasnik, br. 3/2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. veljače 2021. (Wayback Machine) K.G.: Zapivajmo malenomu Kralju, danas rođenomu, 17. siječnja 2008.
  3. Vjesnik[neaktivna poveznica] Ivo Horvat: Govor Dalmatina u Sent Andriji u Mađarskoj zabilježen je u posljednji trenutak - nužna su veća sredstva za istraživanja hrvatskih narodnih govora. 3. studenoga 2000.
  4. Hrvatski glasnik, br. 25/2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. veljače 2021. (Wayback Machine) Ivanjdan u Senandriji, 21. lipnja 2008., str. 8.
  5. Hrvatski glasnik, br. 29/2008. Ivanjdan u Senandriji, 17. srpnja 2008., str. 11.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]