Prijeđi na sadržaj

Damir Agičić

Izvor: Wikipedija

Damir Agičić (Davor, 13. lipnja 1963), povjesničar, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Damir Agičić rođen je u Davoru 13. lipnja 1963. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Srpcu, u Bosni i Hercegovini. Studij povijesti i komparativne književnosti završio je u Zagrebu 1988. godine. Magisterij iz povijesti stekao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranom rada Tajna politika Srbije prema Balkanu sredinom 19. stoljeća 1992, a na istom je fakultetu i doktorirao 1997. godine obranom disertacije Hrvatsko-češke veze i odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U međuvremenu je završio i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (1993).

Od 1989. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao asistent prof. dr. Ljubiši Doklestiću, odnosno kao docent (1999-2004), izvanredni profesor (2004-2009) i redoviti profesor (od 2009) te redoviti profesor u trajnom zvanju (od 2015). Drži nastavu iz predmeta Europska i svjetska povijest u 19. stoljeću, Hrvatska i Europa u 19. stoljeću: komparatističke teme, Hrvatska historiografija u 20. stoljeću i drugih te sudjeluje u nastavi na doktorskom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu. Kao vanjski suradnik držao je nastavu na Pedagoškom/Filozofskom fakultetu u Puli, a predavao je i na Filozofskom fakultetu u Splitu te na doktorskom studiju povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Bio je gost-profesor na Sveučilištu u Varšavi. Gostujuća je predavanja držao i u Krakovu, Ljubljani i Sarajevu. Od 2003. predstojnik je Katedre za svjetsku povijest novog vijeka. Između 2004. i 2006. i 2011-2012. bio je pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Bio je član Vijeća područja humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (2004-2012) i zamjenik člana Senata Sveučilišta u Zagrebu (2008-2012).

Bio je voditelj znanstveno-istraživačkih projekata Hrvati i slavenske integracijske ideologije u 19. i 20. stoljeću i Hrvatska historiografija i nastava povijesti (19-21. stoljeće) koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Od 1996. urednik je udžbenika i priručnika za nastavu povijesti u Profil Internationalu. Godine 1996. napisao je udžbenik povijesti za sedmi razred osnovne škole, koji je otad tiskan u više izdanja; suautor je udžbenika za treći i četvrti razred gimnazije. Bio je urednik opće povijesti novog vijeka u prvim svescima Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Od 2001. uredio je više od stotinu knjiga s područja povijesti i nastave povijesti objavljenih u izdanju različitih izdavača (Srednja Europa, FF Press, Profil i dr.).

Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima i seminarima u zemlji i inozemstvu. Na nekoliko je skupova bio inicijator i predsjednik pripremnog odbora (između ostaloga i na dva međunarodna skupa u suradnji s poljskim povjesničarima). Sa suradnicima od 2014. organizira i vodi Festival povijesti Kliofest (http://www.kliofest.org) na kojima svake godine sudjeluje po osamdesetak povjesničara i drugih znanstvenika.

Godine 2003. s grupom suradnika pokrenuo je časopis Povijest u nastavi, kojemu je do 2008. glavni i odgovorni urednik. Od 2008. glavni je i odgovorni urednik časopisa Historijski zbornik. Oba časopisa izdaje središnja udruga hrvatskih povjesničara, Društvo za hrvatsku povjesnicu. Član je međunarodnog uredništva časopisa Historijska traganja Instituta za historiju u Sarajevu te član savjeta nekoliko poljskih znanstvenih časopisa, između ostaloga i jednoga od središnjih časopisa Przegłąd Historyczny. Pokrenuo je i uređuje web portal http://www.historiografija.hr.

Član je Matičnog odbora za polja povijesti, povijesti umjetnosti, znanosti o umjetnosti, arheologije, etnologije i antropologije (od 2013) te član Upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (od 2013).

Od 2012. predsjednik je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti (https://sites.google.com/site/hrvatskinacionalniodbor), a od 2003 član Upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu. Bio je član Odbora za dodjelu Nagrade Matice hrvatske za znanost „Oton Kučera”.

Znanstvena djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Prof. dr. sc. Damir Agičić znanstvena je istraživanja dosad vodio u tri glavna smjera:

1) proučavanje hrvatske te povijesti srednje i jugoistočne Europe u 19. i na početku 20. st.;

2) istraživanje problematike nastave povijesti i udžbenika;

3) proučavanje povijesti hrvatske historiografije, bibliografije i tekstovi o povjesničarima.

Njegovi su prvi znanstveni radovi bili posvećeni problematici položaja i vanjske politike Kneževine Srbije polovicom 19. stoljeća, o čemu je napisao nekoliko članaka i znanstvenu monografiju (prerađeni i dopunjeni magistarski rad). Nakon završenoga poslijediplomskog studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je magistrirao obranivši radnju o stanju u Hrvatskoj 1914. i odjecima sarajevskoga atentata, Agičić je počeo istraživati hrvatsko-češke te hrvatsko-poljske kulturne i političke odnose u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća, odnosno problematiku neoslavizma. Objavio je niz članaka, jednu znanstvenu monografiju te priredio zbirku građe – korespondenciju iz Arhiva Narodnog muzeja u Pragu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu posvećenima problematici srednjoeuropske povijesti.

Uskoro nakon što je magistrirao i objavio svoju prvu knjigu prof. dr. sc. Damir Agičić počeo se baviti i drugim područjem koje u velikoj mjeri obilježava njegov znanstveni i osobito stručni opus – pisanjem te analizom udžbenika povijesti i pitanjima nastave povijesti. Od polovice devedesetih Agičić je kao autor i urednik udžbenika te kao autor tekstova o udžbeničkoj problematici i nastavi povijesti, odnosno jedan od pokretača i prvi glavni urednik časopisa Povijest u nastavi, dao vrlo značajan doprinos promjeni udžbeničkih narativa i uvođenju novih, suvremenih udžbenika povijesti u Hrvatskoj. Svoja je znanja stjecao ali i prenosio i drugima sudjelujući na seminarima i na različitim skupovima u organizaciji Vijeća Europe, UNESCO-a, prosvjetnih ministarstava i strukovnih agencija za obrazovanje.

U posljednjih nekoliko godina žarište svojih znanstvenih interesa profesor Agičić usmjerio je u istraživanje povijesti hrvatske historiografije. Organizirao je i sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova o hrvatskim povjesničarima i historiografiji 20. stoljeća. Prvi je takav skup 2011. bio posvećen Jaroslavu Šidaku, a posljednji Ljubi Bobanu.

Osim u znanstvenim časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj, svoje je tekstove Agičić objavljivao u Poljskoj, Češkoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Austriji, Rusiji i dr. Njegovi su radovi citirani u publikacijama drugih autora u tim i drugim zemljama, a neke se njegove knjige koriste (ili su se koristile) kao udžbenici/priručnici u nastavi na sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Bio je glavni izvjestitelj s jednog seminara u organizaciji Vijeća Europe, suradnik na jednoj publikaciji Vijeća Europe koja je objavljena u elektronskom izdanju, te sudionik niza seminara i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnoškolsku i gimnazijsku nastavu povijesti: za sedmi razred osnovne škole (u nekoliko različitih izdanja), radne bilježnice (u više izdanja), povijesne čitanke (prve u suvremenoj Hrvatskoj), povijesnih atlasa hrvatske, europske i svjetske povijesti u 19. stoljeću i u 20. stoljeću, udžbenika za treći i za četvrti razred gimnazije, te udžbenika hrvatske povijesti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u susjednim zemljama.

Nagrade i odlikovanja

[uredi | uredi kôd]
  • Odlikovanje ministra kulture Republike Poljske Zaslužan za poljsku kulturu (2002.)
  • Državna nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti (2012.)
  • Odlikovanje ministra vanjskih poslova Republike Poljske Bene merito (2015.)


Djela

[uredi | uredi kôd]

1. Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću, AGM i Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1994.

2. (zajedno sa S. Leček i dr.) Moj Zagreb, tak imam te rad, Zagreb 1999.

3. Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Ibis grafika, Zagreb 2000.

4. Dragi Franta! Hrvatska korespondencija Františeka Hlaváčeka (1896. – 1904), priredio Damir Agičić, Zagreb 2003.

5. Podijeljena Poljska (1772. – 1918), Zagreb 2004. (http://historiografija.hr/dokumenti/podijeljena-poljska-Web.pdf)

6. Bibliografija hrvatske historiografije u povijesnim časopisima (2000-2004), uredili: V. Dugački, I. Starčević Stančić, D. Agičić, Zagreb 2008. (http://www.historiografija.hr/dokumenti/Bibliografijecasopisa00-04.pdf)

7. Poslijediplomski magistarski studij Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 2009. (http://historiografija.hr/dokumenti/agicic_magisterij.pdf)

8. Bibliografija hrvatske historiografije u povijesnim časopisima (2005-2008), uredili: I. Starčević Stančić, V. Dugački, D. Agičić, Zagreb 2010.

9. Hrvatska Klio. O historiografiji i historičarima, Zagreb 2015.

10. Hrvatska Klio II. O nastavi i udžbenicima povijesti, Zagreb 2015.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]