Didići
Didići ili Djedići su plemenitaški hrvatski rodovi. Ovim nazivom su nazivali sebe hrvatski plemenitaški rodovi. Poznati su na području Kaštela, Zagore, Konavala, i drugdje, a osobito u Poljicima.
U osnovi, Didići su slobodni seljaci koji posjeduju svoju zemlju (plemenšćinu, bašćinu) koju obrađuju sami i/ili sa težacima. Iz njihovih se redova u srednjem vijeku regrutiraju vojnici i izdvajaju plemići (darovnicama kralja ili feudalaca). Isto tako, diobom plemenšćine na manje djelove (grananjem rodova) ili uzurpiranjem od strane feudalaca, crkve i gradskih komuna, didići se stapaju sa ostalim pukom.
Na području Kaštela pod utjecajem gradskih komuna Didići u 13. stoljeću prestali biti značajniji društveni sloj. Unatoč tome, Didići su prisutni sve do osnivanja starih jezgri Kaštela, a običaji i prava biranja župnika-upravitelja didićkih nadarja (zemlišta darovanih crkvicama) iz srednjeg vijeka (Sv. Marija od Špiljana-Stomorija i sv. Ivan od Birnja) ostaju očuvani do 19. stoljeća. Sličan razvoj je vidljiv i susjednoj Zagori, ili u Konavlima nakon što su potpala pod dubrovačku vlast.
Poljica su primjer opstanka i razvijanja didićkog uređenja društva. Ondje su sve do uništenja poljičke knežije nakon francuskog zločinačkog pohoda 1806., bili vrlo brojni (didići ili "bosansko plemstvo"). Činili su ključnu skupinu poljičkog plemstva (jer je poljička vlastela, ili "ugarsko plemstvo", iako načelno višeg statusa, bila razmjerno malobrojna) te su birali velikog kneza Poljica, obično iz redova vlastele, no po volji i među didićima. Austrijska je vladavina nakon 1815. izjednačila poljičko plemstvo, i didiće i vlastelu, s ostalim pučanstvom, a Poljica su upravno podijeljena između susjednih općina.
