Dušan Vlašić

Dušan Vlašić

Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: čitam malo članak i čini mi se da krši WP:NOTABILITY, stil ne valja %C4%8Ditam+malo+%C4%8Dlanak+i+%C4%8Dini+mi+se+da+kr%C5%A1i+WP%3ANOTABILITY%2C+stil+ne+valja Rasprava o brisanju dostupna je ovdje. Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice i evidenciju stranice. Stranicu predložio: Croxyz (razgovor)  • Zadnje uređivanje: Croxyz (razgovor)

Dr. Dušan Vlašić je, uz Niku Carevića, bio jedan od dvojice prvih ortopeda u Dalmaciji.

Dr. Dušan Vlašić se rodio 5. lipnja 1898. u Rijeci, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Maturirao je 1916. godine na Sušaku. Sudjelovao je u I. svjetskom ratu u koji je prisilno mobiliziran, sve do kraja 1918. Studirao je medicinu u Pragu, gdje je diplomirao 1925. godine. Od 1927. do 1929. je radio u Lječilištu za koštano-zglobnu tuberkulozu u Kraljevici. Specijalizaciju iz ortopedije je završio u Zagrebu 1930. Godine 1936. postao je odjelni liječnik (primarni) u Zakladnoj bolnici u Zagrebu. Sudjelovao je u drugom svjetskom ratu kao dobrovoljac od 1943. do 1945. u partizanima. Tijekom, kao i nakon II. svjetskog rata, obavljao je mnoge odgovorne dužnosti, npr. bio je upravnik bolnice za reparatornu kirurgiju u Zagrebu, te direktor bolnice za koštanozglobnu tuberkulozu u Rovinju (1948.-1949.). Svojim zalaganjem podigao je bolnicu u Rovinju na rang instituta koji je postao jedna od najboljih i najčuvenijih ustanova za liječenje koštano-zglobne tuberkuloze. U tom periodu je bolest bila rasprostranjena te je u ustanovu dolazio veliki broj pacijenata. Dr. Vlašić nije stao samo na liječenju takvih bolesnika već je zbog pomanjkanja osoblja u okviru bolnice osnovao školu za medicinske sestre kao prvu takve vrste u našoj zemlji. Okupljao je i mlade liječnike koje je podučavao ne samo u ortopediji već im davao i tečajeve stranih jezika. Nakon što je ova ustanova stručno i personalno ojačala, on se 1949. vratio u Split, gdje je preuzeo svoj bivši odjel na kojem je ostao sve do umirovljenja 1962. U tom periodu, točnije 1950. godine, postao je primarijus. I u Splitu je bio posvećen izobrazbi mladih kadrova, naročito liječnika specijalista, kao i ostaloga medicinskog osoblja. Redovito se bavio stručno-znanstvenim radom. Održao je brojna stručna predavanja i napisao veći broj znanstvenih radova. Za svoj samoprijegorni rad dr. Vlašić je dobio brojna priznanja i odlikovanja: - Orden za hrabrost - Orden zasluge za narod II. reda - Orden rada sa crvenom zastavom - Orden Republike sa srebrnim vijencem (1964.) - Počasni član Zbora liječnika Hrvatske (1970.) - Počasni član Udruženja ortopeda i traumatologa Jugoslavije (1947.) - Diploma (spomen-plaketa) u povodu 100 godina ZLH (1974.) - Srebrni grb grada Splita (1980.)

Kad se govori o liku i djelu dr. Dušana Vlašića treba istaknuti njegovu čestitost i skromnost, a to najbolje pokazuje ovaj primjer: nakon II. svjetskog rata je Katedra za ortopediju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu bila slobodna i to mjesto je bilo ponuđeno njemu. On je sa zahvalnošću odbio taj položaj i prepustio ga svom bivšem šefu Ferdi Grospiću, s izjavom da je Grospić sposobniji i stariji od njega. To je rijedak primjer svijetlog, samokritičnog i nesebičnog karaktera. Preminuo je 25. listopada 1985. godine u Splitu, a pokopan je u obiteljskoj grobnici u Rijeci.