Edvard Crni Kraljević

Izvor: Wikipedija
Edward Crni Princ

Edvard Crni Princ (Woodstock, Oxfordshire, 15. lipnja 1330.Westminsterska opatija, London, 8. lipnja 1376.), sin engleskog kralja Edvarda III, otac engleskog kralja Rikarda II. Edvard se posebno istaknuo kao engleski vojskovođa protiv Francuza u vrijeme Stogodišnjeg rata.

Kao najstariji sin Edvarda III., 1337. je proglašen vojvodom od Cornwalla, a 1343. princom od Walesa. Sudjelovao je u pohodu na sjever Francuske 1346.1347. Hrabrost je dokazao već sa 16 godina, kada sudjeluje zajedno s ocem u bitci kod Crecyja, 26. kolovoza 1346. Tu je Edvard zapovijedao lijevim krilom engleske vojske. Nekoliko godina kasnije u bitci za Poitiers, 19. rujna 1356., Edvard je teško porazio Francuze. Tu je i zarobio francuskog kralja Ivana II., kojeg je odveo u zatočeništvo u Englesku. Ivan II. je pušten tek kada je za njega plaćena otkupnina od 3,000.000 zlatnih kruna.

Edvard je nadimak Crni Princ dobio tek kasnije u povijesti. Najvjerojatniji razlog nadimka je boja njegovog viteškog oklopa. Najviše zahvaljujući Edvardu, velški strijelci dobili su u engleskoj vojsci istaknutu ulogu. Englezi duguju njima svoje velike vojne uspjehe na europskom kontinentu. Velški strijelci su bili bolje opremljeni i obučeni za rukovanje lukom i strijelom u usporedbi sa strijelcima u Europi. Edvard je bio jedan od prvih vojskovođa čija je vojska imala uniforme. Uniforme su nosili Velšani jer su govorili drugačije od Engleza pa su mogli greškom biti zamijenjeni za neprijatelja u bitci.

Edvard je 1361. oženio svoju rođakinju Ivanu od Kenta. Nakon braka, Edvard je otišao 1363. vladati u francusku pokrajinu Akvitaniju, u ime svoga oca. Edward je bio feudalac i vazal francuskog kralja. U tom razdoblju rođena su mu i dva sina: Edvard, koji je umro u djetinjstvu, i Rikard, budući engleski kralj. Godine 1367. Edvard je krenuo s vojskom u Španjolsku vratiti na prijestolje Petra I. Kastiljskog, vladara Kastilije. Edvard je pobijedio Hernrika II. Kastilijskog u bitci kod Najere 3. travnja 1367. Ipak, ratovanje u Španjolskoj donijelo je Edvardu velike financijske neprilike i pogoršalo zdravlje. Petar Okrutni nije mogao podmiriti Edvardu velike troškove njegove plaćeničke vojske. Edvardov dvor u Akvitaniji nalazio se u Bordeauxu. Svoje posjede podijelio je u 13 administrativnih okruga. Nakon povratka iz Španjolske francuski feudalci su se okrenuli protiv njega i žalili francuskom kralju Karlu V. Do ožujka 1369. više od 900 gradova, utvrđenja i većih uporišta deklariralo se protiv Edvarda. U listopadu 1370. spalio je Limoges i izvršio masakr nad stanovnicima, no to je samo učvrstilo opće neraspoloženje protiv njega. Na kraju se vratio u Englesku početkom 1371. godine.

Bio je prisiljen odreći se vladanja Akvitanijom. Edward je nosio titulu princ od Akvitanije u razdoblju 1362.1372., no njegovi nasljednici nisu nosili taj naslov. Kada je umro, njegov maloljetni sin je postao nasljednik engleskog prijestolja. Pokopan je u katedrali u Canterburyju.