Euzebije Cezarejski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Euzebije Cezarejski

Euzebije Cezarejski (oko 265.-340.) bio je biskup u Cezareji Primorskoj, glavnom gradu tadašnje Palestine (danas u Izraelu). Autor je dijela na grčkom jeziku.

Životopis[uredi VE | uredi]

Točno mjesto i datum Euzebijeva rođenja nisu poznati, a malo je znano i o njegovoj mladosti. U Antiohiji je upoznao prezbitera Doroteja, te od njega vjerojatno primio i pouku u egzegezi. 296. nalazi se u Palestini, te ondje svjedoči Konstantinovu dolasku u pohode Dioklecijanu. Bio je u Cezareji dok je biskup u tome gradu bio Agapije. U tom se razdoblju sprijateljuje s Pamfilijem, s kojim je zajedno proučavao biblijski tekst, pomažući se Origenovom Heksaplom i komentarima što ih je prikupio Pamfilije.

307. Pamfilije je bačen u tamnicu, a Euzebije privodi kraju zajednički započet posao. Potom odlazi u Egipat, gdje doživljava i svoje prvo progonstvo.

313. izabran je za biskupa u Cezareji, budući da je bio prijatelj cara Konstantina. Na Prvom nicejskom saboru zauzao je pomirljiv stav, te želio postići kompromis između zagovornika arijanstva i njihovih protivnika. Ispovijed vjere što ju je on predložio postala je, čini se, temeljem Nicejskog vjerovanja prihvaćenog na tom saboru.

I nakon Nicejskog sabora Euzebije će biti uključen u borbe oko arijanstva, te će se sukobiti i s Atanazijem Aleksandrijski, što će dovesti do Atanazijeva progonstva 335. Ubrzo nakon Konstantinove smrti umire i Euzebije, vjerojatno u Cezareji.

Djela[uredi VE | uredi]

Od njegova opširnog književnog djela valja spomenuti Ljetopis (grč. Hronikon), koji se smatra pretečom svih kasnijih kronoloških djela u crkvenoj povijesti, te Crkvenu povijest, koja obrađuje prva stoljeća kršćanstva. U Ljetopisu je, čini se, koristio danas izgubljene Manetonove spise, kad je riječ o povijesti Egipta. Usto, značajno je i Euzebijevo djelo Vita Constantini (Konstantinov život), u kojem, osim što donosi podatke iz života ovog cara, često i pretjerano uljepšane, donosi i vijesti o kršćanstvu u Jeruzalemu i Palestini, te utjecaju Konstantinove majke Helene na gradnju kršćanskih svetišta.

Važan je i njegov rad na biblijskom tekstu što ga je, vjerojatno, već bio započeo Origen. Euzebije se osobito bavio Novim zavjetom.