Gabriel Antonio Pereira
| Gabriel Antonio Pereira | |
| |
| Vršitelj dužnosti predsjednika Urugvaja | |
|---|---|
| trajanje službe 24. listopada 1838. – 1. ožujka 1839. | |
| Prethodnik | Manuel Oribe |
| Nasljednik | Fructuoso Rivera |
| 6. predsjednik Urugvaja | |
| trajanje službe 1. ožujka 1856. – 1. ožujka 1860. | |
| Prethodnik | José María Plá |
| Nasljednik | Bernardo Berro |
| Rođenje | 17. ožujka 1794. |
| Smrt | 14. travnja 1861. |
| Politička stranka | Colorado |
| Zanimanje | političar |
Gabriel Antonio Pereira (Montevideo, 17. ožujka 1794. – Montevideo, 14. travnja 1861.) bio je urugvajski političar i Predsjednik Urugvaja, član Colorado stranke.
Bio je sin bogatog galicijskog zemljoposjednika Antonia Pereire Gomeza i njegove supruge Marie Assunte Villagrankroze Artigas. Nećak je urugvajskog borca za neovisnost i nacionalnog junak Josea Gervasia Artigasa. Oženio se svojom rođakinjom Dolores Vidal Villagrankroz, s kojom nije imao djece.[1]
Godine 1811. pridružio se urugvajskim postrojbama, gdje je obnašao brojne visoke položaje: bio je Artigasov poručnik u Drugoj opsadi Montevidea i kapetan paravojnih protukolonizatorskih postrojbi. Cijeli život bio je član malobrojne, ali vrlo utjecajne masonske lože, koja je tijekom 1820-ih i 1830-ih godina svoje članove postavljala za predsjednike, potpredsjednike ili ministre kad god Narodna stranka nije bila na vlasti.[1]
Od 1821. do 1823. godine bio je i vijećnik u Gradskom vijeću Montevidea. Bio je pristaša sklapanja dobrih odnosa s Argentinom, pa je na tom području surađivao s Carlosom Anayom. Trebao je biti i urugvajski veleposlanik u Buenos Airesu, ali tada nije uspio pridobiti argentinske vlasti na otvaranje veleposlanstva.
Bio je jedan od potpisnika Urugvajske deklaracije o neovisnosti 25. kolovoza 1825. godine. Vršio je dužnost predstavnika grada Canelonesa u Ustavptvornoj skupštini. Radio je i Povjerenstvu za izradbu Ustava tijekom 1830. godine. Potom, između 1831. i 1832. godine bio je ministar novčarstva (financija). Od 1933. do 1938. godine bio je senator i Urugvajskog senata. Nakon vršienja predsjedničke dužnosti, radio je do 1843. godine u Vijeću i Ministarstvu obrane, a 1847. je bio i ministar obrane.[1]
Od 1. ožujka 1856. do 1. ožujka 1860. vršio je dužnost 6. predsjednika Urugvaja. Oštro se borio protiv konzervativaca koji su htjeli izmjene Ustava i smanjenje predsjedničke plaće. Nakon predsjedničkog mandata, ponovno je bio senator do svoje smrti.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Antonio N. Pereira, Memorias de la administración del Señor D. Gabriel A. Pereira [1856-1860] (Predsjednički memoari), izdavačka kućae Z. Tolosa, Montevideo, 1882. (šp.)
- José Pedro Barrán, Apogeo y Crisis del Uruguay Pastoril y Caudillesco, izdavačka kuća Banda Oriental, Montevideo, 1974. (šp.)