Galapagoški škanjac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Galapagoški škanjac
galapagoški škanjac, buteo galapagoensis
galapagoški škanjac, buteo galapagoensis
Status zaštite

Status zaštite: osjetljivi
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Falconiformes (ili Accipitriformes, q.v.)
Porodica: Accipitridae
Rod: Buteo
Vrsta: B. galapagoensis
Dvojno ime
Buteo galapagoensis
(Gould, 1837)
Područje života

Galapagoški škanjac (Buteo galapagoensis) je veliki sokol endemičan za otočje Galápagos. Poznat je po tome što se ne boji ljudi, te po tome što je jedini izvorni grabežljivac na otočju. Ova grabljivica živi na otočju već preko 300,000 godina.

Izgled[uredi VE | uredi]

Sličan je sjevernoameričkim vrstama Buteo jamaicensis i Buteo swainsoni. Dužina ovog škanjca je 55 cm od kljuna do repa, a raspon krila mu je 120 cm. Ženke su značajno veće nego mužjaci, kao kod mnogih drugih ptica grabljivica, no to je jedina veća razlika u izgledu. Zreli mužjaci su čađasto-smeđi, s nešto tamnijom krunom. Svijetlo smeđe perje obrubljuje rubove plašta, rep je srebro-siv. Pokljunica i noge su žuti.

Ptići su crno-smeđi, sa crnim prugama koje izviru iz kutova usta. Za razliku od ostalih, kljunovi su kod ptića plavo-sivi na dnu, sa zeleno-sivom pokljunicom.

Stanište i prehrana[uredi VE | uredi]

Galapagoški se škanjac hrani uglavnom kukcima kao što su skakavci i divovskim stonogama, kao i manjim gušterima, zmijama i glodavcima. Nije neobično ni da uhvati mladunče iguane, morske kornjače ili kornjače.

Love u skupinama od 2 ili 3. Lovište nadlijetaju na visinama od 50 do 200 metara. Kada jedna ptica u grupi uoči plijen ili strvinu, javlja to drugim pticama u skupini. Dominantni sokol u grupi se hrani dok se ne zasiti, dok drugi sokolovi u grupi podčinjeno čekaju njihov red.

Druge ptice na otoku se boje galapagoškog škanjaca. Iako nije u stanju uloviti zdravu odraslu jedinku, uočeni su slučajevi hvatanja starih i bolesnih ptica.

Ne boji se čovjeka, a ptići su posebno radoznali, pa se često pojavljuju u blizini ljudskih naseobina u potrazi za ostacima hrane. Darwin je 1845. napisao:

"Puška je ovdje gotovo nepotrebna, jer sam s cijevi puške škanjca gurnuo sa grane ..."

Ponašanje i razmnožavanje[uredi VE | uredi]

S obzirom da na otočju, usljed blizine ekvatora, nema godišnjih doba, nema sezona parenja. Parenje se odvija nekoliko puta dnevno i to u letu ili na visokim položajima iznad zemlje. Počinje tako da mužjak odglumi napad na ženku. Dok mužjaci nastoje biti monogamni, ženke se tijekom jedne sezne mogu pariti sa do 7 mužjaka. Kroz cijeli period nešenja jaja, mužjak i ženka se izmjenjuju u zaštiti gnijezda i sjedenju na jajima.

Gnijezda su im nisko na drveću, na rubovima lave, a ponekad čak i na tlu. Gnijezda se grade od trave, komada lave i drugih materijala. Parovi u vrijeme izlijeganja jaja provode većinu vremena zajedno. Gnijezdo se stalno nadograđuje zelenim grančicama. Kako se koriste za više legla, znaju narasti i do 120 cm u promjeru. U leglu se nađe 1 do 3 zeleno-bijelih jaja, no obično se podiže samo jedan ptić. Ptići napuštaju gnijezdo 50 do 60 dana nakon izlijeganja. Mladi škanjci dosežu spolnu zrelost sa 3 godine.

Glas[uredi VE | uredi]

Zov galapagoškog škanjca je niz kratkih krikova koji se opisuju sa kiir, kiiu, ili sa kuii. Posebno su bučni u vrijeme parenja, kada se glasaju sa kilp, kilp, kilp.

Status[uredi VE | uredi]

Iako nije poznat točan broj ovih ptica, vjeruje se da danas ima oko 150 parova. Broj je porastao zadnjih godina, no još uvijek su daleko od brojnosti koju je zatekao Charles Darwin. Problemi s kojm se suočavaju su smanjenje hrane (posljedica dolaska novih grabežljivaca) i utjecaj ljudi na habitat, pa ih više nema na otocima Baltra, Daphne, Floreana, San Cristobal i Seymour.

Evolucija[uredi VE | uredi]

Istraživanje mtDNA haplotipova (Bollmer et al. 2005) galapagoškog škanjca i njegovog najbližeg srodnika buteo swainsoni, pokazuje da su preci galapagoškog škanjca kolonizirali otok pred oko 300,000 godina, što čini ovu vrstu najnovijom prinovom na otočju.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Bollmer, Jennifer L.; Kimball, Rebecca T.; Whiteman, Noah Kerness; Sarasola, José Hernán & Parker, Patricia G. (2005): Phylogeography of the Galápagos hawk (Buteo galapagoensis): A recent arrival to the Galápagos Islands. Molecular Phylogenetics and Evolution 39(1): 237–247. (HTML abstract)
  • Channing, Keith. “Galapagos Hawk- Buteo galapagoensis”. The Hawk Conservancy Trust. 2008. 5 Mar 2008 <http://www.hawk-conservancy.org/priors/galapagoshawk.shtml>.
  • Licon, Daniel. “Buteo galapagoensis: Galapagos Hawk”. University of Michigan Museum of Zoology Animal Diversity Web. 2008. 5 Mar 2008 <http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Buteo_galapagoensis.html>.
  • Bollmer, Jennifer L., et al. “Population Genetics of the Galapagos Hawk (Buteo galapagoensis): Genetic Monomorphism Within Isolated Populations.” The Auk. 122.4 (2005): 1210-1214.
  • Delay, Linda S., et al. “Paternal Care in the Cooperatively Polyandrous Galapagos Hawk.” The condor. 98 (1996): 300-306.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Galapagoški škanjac
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Galapagoškom škanjcu